U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću, u srijedu 11. ožujka 2026. godine, večernje misno
slavlje kojim se nastavila devetnica priprave za proslavu šezdesete obljetnice Župe i
Samostana svetoga Josipa Radnika u Belišću predslavio je fra Anto Garić, gvardijan
Samostana svete Marije u Glavotoku na otoku Krku, a koncelebrirali su domaći fratri, župnik
i gvardijan fra Marko Neretljak te župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija.
Na početku misnoga slavlja riječi dobrodošlice fra Anti uputio je župnik fra Marko Neretljak
rekavši da smo zahvalni Bogu na „predsjedatelju misnoga slavlja fra Anti Gariću, koji je kao
župni vikar djelovao u našoj Župi od 1985. do 1987. godine, te je po njegovom djelovanju
dobri Bog započeo mnoga lijepa djela koja se i danas osjećaju u našoj Župi.“ Fra Anto se
zahvalio na uvodnim riječima dobrodošlice i pozdravio sve okupljene vjernike. Govoreći o
vlastitim sjećanjima na Belišće, gdje je prije četrdeset godina djelovao kao župni vikar,
podsjetio je na „zanos i polet Župe kod starih i mladih, a plod toga zanosa bila su brojna
duhovna zvanja: s. Lea Brusač, fra Zvonimir Brusač, vlč. Kristijan Kuhar, vlč. Ivan Petrović i
don Dejan Turza.“ Najveći broj vjerničkoga puka ostao je u svojoj zajednici živeći svoju vjeru
koja je „živa i radosna u predanju Bogu i Crkvi“.
U ovome jubilejskome raspoloženju, a tumačeći naviještenu Božju riječ, tvrdo i opominjuće
zvuče riječi Knjige ponovljenoga zakona (Pnz 4, 1.5-9): „Samo pazi i dobro se čuvaj, da ne
zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca nijednog dana tvog
života…“ Vjernik se na ovom mjestu mora upitati, naglasio je fra Anto, koliko sam živi svoju
vjeru i je li ona autentična. Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak (Mt 5, 17-19) u
kojemu Isus svojim učenicima govori kako nije došao ukinuti Zakon ili Proroke, već ih je
došao dopuniti, fra Anto ističe da nam ne trebaju upozorenja jer „svatko od nas ima savjest
koja progovara te nas pobuđuje za novi život u Crkvi i s Crkvom“. U nastavku homilije fra
Anto je poručio kako su Deset zapovijedi „poznata baština i zakonodavna osnova cijeloga
svijeta“. One su dane zauvijek, ne dokidaju se, već se dopunjuju. U čemu je njihova dopuna,
pita fra Anto i nastavlja: „U punini vremena Bog je poslao svoga Sina koji se nastanio među
nama. Stigla je punina s Isusom pa zapovijedi želimo po njemu i s njime mjeriti.“ Isus sebe
daje do smrti na križu; on je istina koja se živi i život koji se daruje, zaključio je fra Anto. Na
kraju homilije pozvao je vjernike da mole zagovor „pravednoga i Bogu ugodnoga“ svetoga
Josipa za župu i obitelj. Istaknuo je i riječi svetoga Franje Asiškoga čiju 800. obljetnicu
preminuća obilježavamo ove godine koji je rekao kako se „evanđelje može živjeti točno
onako kako piše“.
Nakon popričesne molitve fra Marko se zahvalio predslavitelju što je došao među nas i uputio
nam riječi koje potiču na razmišljanje. Fra Anto, koji već dvadeset i četiri godine živi u
Glavotoku na Krku i dočekuje hodočasnike među kojima su i naši ministranti, svoju ljubav
tako svjedoči i konkretnim djelima. Župnik mu je na kraju darovao sliku s motivom filijalne
crkve svetoga Stjepana u Bistrincima, sa željom da ga podsjeća na početke njegove
svećeničke službe, kao i na lijepi večerašnji susret.
Marija Jelkić
