Bistrinci
Od nastanka ovo selo, naslonjeno na desnu obalu Drave, najvjerojatnije je pripadalo Župi Valpovo, a čitav kraj crkveno – pravno dugo je bio pod biskupijom u Pečuhu. Po nekim izvorima smatra se da je selo nastalo u vrijeme Nađharšanjske bitke (1687. godine) preseljavanjem stanovnika s lijeve obale Drave. Podaci iz arhiva Pečujske biskupije, zapisani prigodom kanonske vizitacije 1810. godine, govore da je selo tada imalo 45 kuća te da je mjesna kapela izgrađena 50 godina prije toga, dakle oko 1760. godine. Posvećena je sv. Stjepanu, ugarskom kralju. Prema podacima iz župne Spomenice, bistrinačka crkva sagrađena je tek 1813. godine darežljivošću baruna Josipa de Prandaua. Blagoslovio ju je u lipnju 1813. godine valpovački župnik Franjo Scrafski Tomić. Obnavljana je 1896., 1925. i 1946. godine za župnika dr. Đuke Marića. Godine 1955. proširena je prigodom mlade mise p. Josipa Antolovića.
Križ pred crkvom postavljen je 1892. godine, a dva zvona 1924. godine. Sadašnju oltarnu sliku sv. Stjepana naslikao je 1935. godine jedan zagrebački umjetnik za župnikovanja dr. Marka Baličevića. Slika prikazuje sveca na klecalu u molitvi. Do njega su znakovi njegova kraljevskog dostojanstva: kruna i žezlo, a iznad njega blažena Gospa s djetetom Isusom u naručju. Manji kip sv. Ane u crkvi postavljen je 1959. godine, a djelo je Marina Mihića iz Narda.
Većinu stanovništva mjesta činilo je rimokatoličko stanovništvo za koje su pastoralnu skrb vodili svećenici iz Valpova. Oni su pokapali mrtve na bistrinačkom groblju, obilazili bolesnike, ponekad služili svetu misu u kapeli, dok su sakramente prve pričesti i svete potvrde mještani primali u Valpovu. Vjernici su nedjeljom na svetu misu obično odlazili u 4 km udaljeno Valpovo. Nakon što je u Belišću 1966. godine osnovana nova Župa, Bistrinci su kao i selo Kitišanci pripojeni novoj Župi kao filijalna crkva.
Godine 1978. na mjesnom je groblju sagrađena mrtvačnica.
Kip sv. Ane u prirodnoj veličini postavljen je pred crkvom u povodu 200. godišnjice svetišta sv. Ane pokraj Bistrinaca, 1996. godine. Kip je djelo belišćanskog kipara Borislava Bojanića.
Velikim zalaganjem mještana na čelu s Milanom Siplom godine 1998. započele su ozbiljne pripreme za dogradnju bistrinačke crkve jer se postojeća pokazala pretijesnom. Projekt crkve izradila je tvrtka „Centurion“ d.o.o. za graditeljstvo, inženjering i projektiranje iz Donjeg Miholjca, a u lipnju 1998. godine ishođena je građevinska dozvola. U studenom 1999. godine za župnika fra Marijana Jelušića postavljen je kamen temeljac uz blagoslov biskupa Marina Srakića. Tvrtka „Zitex“ d.o.o. za izvođenje građevinskih radova iz Donjeg Miholjca dogradila je crkvu ukupne tlocrtne površine 300 metara kvadratnih. Već za Božić 2001. godine u njoj je služena prva sveta misa – polnoćka, koju je služio o. Andrija Štajduhar za župnikovanja o. Josipa Vrdoljaka.
Kitišanci
Od prvog povijesnog spomena Kitišanaca iz godine 1396. pod imenom Kustachen i Kustathon pa sve do 1966. kada selo, koje je u crkvenom smislu pripadalo Župi Valpovo, postaje dio novoosnovane Župe Belišće, o vjerskom životu nema točnih podataka. Prema kazivanju starijih vjernika, Hrvati katolici koji su činili većinu stanovništva sela, za veće blagdane odlazili bi u Valpovo u kojem su i pokapali svoje preminule. Valpovački su se svećenici brinuli o bolesnicima i obavljali ostalu pastoralnu skrb. U tome su ih od 1966. godine zamijenili franjevci trećoredci.
Župnik Stanko Jelušić 15. siječnja 1981. godine upućuje zahtjev za dodjelu zemljišta u svrhu izgradnje kapelice u Kitišancima. Iako je ova inicijativa podržana na zboru birača, Općinski sekretarijat za upravu i opće poslove odbio je ovaj, kao i dva mjeseca kasnije, upućeni zahtjev. Ipak, potreba za sakralnim objektom postajala je sve veća. Kako se katoličko stanovništvo izjasnilo za gradnju kapele, Ivan Svrtan ispred Mjesnog i Crkvenog odbora i župnik Ivan Paponja 1989. godine uputili su molbu Urbanističkom sektoru za planiranje Općine Valpovo da odobri gradnju kapelice na k.č.br. 5689/15 koju je projektirao Tibor Varga, arhitekt iz Donjeg Miholjca.
Gradilište i kamen temeljac kapelice pokraj rijeke Karašice blagoslovio je u misnom slavlju 4. listopada 1982. godine pomoćni biskup đakovački msgr. Marin Srakić. Ivan Svrtan vodio je organizaciju i izgradnju crkve te zajedno s obitelji posebno se istaknuo u gostoprimstvu. Velikim zauzimanjem mještana i građevinskog odbora, pomoći od strane Belišća d.d., Valpova d.d., Zadruge iz Veliškovaca i privatnog poduzetnika Vjekoslava Mađarevića iz Satnice, radovi su privedeni kraju pa je kapela 12. prosinca 1993. godine blagoslovljena i posvećena sv. Ivanu Krstitelju.
Oltar i veći dio hrastovog namještaja izradio je stolar Marko Šilović, a kor i vrata stolar Vlado Crnogaj, obojica iz Veliškovaca. Kip sv. Ivana Krstitelja i Križni put u duborezu rad su samoukog kipara Ivana Demšea iz Svetog Đurđa. Vjernici Župe Voerde iz Njemačke poklonili su 1994. godine crkvi vrlo lijepu božićnu štalicu, a dvije godine kasnije u ovaj lijepi sakralni objekt postavljen je križ.