FRA BERNARD RUBINIĆ (PRVI BELIŠĆANSKI ŽUPNIK) PREDVODIO ČETVRTU SRIJEDU PRIPRAVE ŽUPNE I SAMOSTANSKE OBLJETNICE

U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću u srijedu, 25. ožujka 2026., večernje misno slavlje
na svetkovinu Navještenja Gospodinova predslavio je fra Bernard Rubinić, prvi belišćanski
župnik. Ovim misnim slavljem nastavila se devetnica priprave za proslavu šezdesete
obljetnice Župe i Samostana svetoga Josipa Radnika u Belišću. Koncelebrirali su domaći
franjevci, župnik i gvardijan fra Marko Neretljak te župni i samostanski vikar fra Tomislav
Sabađija.
Na početku euharistijskoga slavlja riječi dobrodošlice fra Bernardu Rubiniću uputio je župnik
fra Marko Neretljak rekavši da »nam je osobita radost u našoj župnoj zajednici pozdraviti
našega prvoga župnika, koji je zajedno s mnogima od vas, vašim očevima i majkama, gradio
ovaj naš dom molitve i okupljanja.« Na početku homilije fra Bernard je još jednom pozdravio
okupljenu zajednicu, a na osobit način one poznate i drage osobe te je poseban pozdrav uputio
braći franjevcima i naglasio da mu je drago što su ga pozvali upravo za ovaj, njemu najdraži i
najljepši, blagdan. Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak (Lk 1,26-38) u kojemu je
anđeo Gabriel navijestio Mariji Isusovo rođenje, fra Bernard je istaknuo molitvu Anđeo
Gospodnji i dodao da je tim pozdravom započelo djelo spasenja. Upravo je taj događaj, nakon
stvaranja svijeta, najveći događaj u povijesti spasenja. Fra Bernard je naglasio da je Isus pravi
Bog i pravi čovjek i u ime nas ljudi on će dati zadovoljštinu za naše grijehe. Homiliju je
nastavio istaknuvši dvije marijanske dogme: da je Marija Bogorodica i da je dušom i tijelom
uznesena u nebesku slavu. Obje ukazuju na Marijinu posebnu ulogu u spasenjskome djelu
Isusa Krista. Napomenuo je da Mariju častimo i kao Majku Crkve, pa samim time i našu
majku, majku Kristovih učenika i učenica. Ona je, nadalje, naša zagovornica i najveći
neprijatelj đavlu. Fra Bernard je naveo riječi sv. Bernarda prema kojima se nikad nije čulo da
je Djevica Marija ikoga odbila od onih koji se njoj utječu. Također, spomenuo je i riječi don
Bosca o događaju prilikom egzorcizma u kojemu je sam Sotona izrekao da, kad bi ljudi znali
snagu molitve Zdravo Marijo, tada bi on ostao sam u paklu. Ovdje je fra Bernard napomenuo
da nije dovoljno moliti samo ustima, nego treba moliti i srcem. Bog je, nastavio je fra
Bernard, svetome Josipu povjerio Isusa i Mariju, te je on zaštitnik obitelji, zaštitnik našega
hrvatskoga naroda i zaštitnik belišćanske župe. Govoreći o svetome Josipu, predsjedatelj se
prisjetio danā kada je građena župna crkva u Belišću. Vjernici su tada ustrajno molili za
izgradnju crkve i ona je, uz pomoć svetoga Josipa, izgrađena za samo godinu dana. Na koncu
svoje bogate homilije fra Bernard je posjetio vjernike da je ova 2026. godina ujedno posebna
jubilarna godina, Godina svetoga Franje, s mogućnosti zadobivanja oprosta u franjevačkim
crkvama.

Nakon popričesne molitve fra Marko je zahvalio Bogu na svim milostima i na daru
zajedništva s prvim belišćanskim župnikom fra Bernardom. Naglasio je da ovo nije kraj
devetnice, ali je svojevrsni vrhunac jer »nije mala stvar imati u zajedništvu osobu koja je bila
inicijator svega što se događalo prije šezdeset godina, ali i što se danas događa, jer ako su
temelji dobri, onda se i kuća može nadograđivati.« Istaknuo je radost jer je fra Bernard
ponovno u Belišću u svojoj devedeset i četvrtoj godini života. Župnik mu je na kraju darovao
sliku s motivom grada Belišća i dodao da je fra Bernard jedan od rijetkih počasnih građana
Grada Belišća. Fra Bernardu se obratio i g. Šimo Šarčević, župljanin koji je aktivan u župi od
njezinih početaka. Prisjetio se kako je fra Bernard živio i radio te prve godine i što je sve
napravio za izgradnju crkve. Također se prisjetio i zajedničkih trenutaka kada je fra Bernard
vodio vjernike u Aljmaš i poticao mlade na uključivanje u crkvu. Fra Marko se osvrnuo na
poziv fra Bernarda s kraja homilije i pozvao okupljene vjernike na druženje koje se nastavilo
poslije euharistijskoga slavlja. Tijekom druženja fra Bernard je govorio o prvoj godini u
Belišću i o svim teškoćama na koje je nailazio prilikom izgradnje crkve u vremenu
komunističkoga režima. Druženje je završio Pjesmom stvorova svetoga Franje Asiškoga.