U crkvi svetoga Josipa Radnika u Belišću, u srijedu 15. travnja 2026. godine, večernje misno
slavlje predslavio je fra Marin Matančić, župnik Župe sv. Mihaela u zagrebačkim Gračanima.
Ovim se misnim slavljem nastavila devetnica priprave za proslavu šezdesete obljetnice Župe i
Samostana svetoga Josipa Radnika u Belišću. Koncelebrirali su domaći fratri, župnik i
gvardijan fra Marko Neretljak te župni i samostanski vikar fra Tomislav Sabađija.
Na početku misnoga slavlja riječi dobrodošlice uputio je fra Marko rekavši kako nam je
„osobita radost što je ponovno s nama fra Marin Matančić koji je u župi boravio od 2013. do
2017. godine, te nam je u tome razdoblju darovao puno lijepoga kao svećenik i redovnik“.
Započinjući svoju homiliju, nakon naviještene Božje riječi, fra Marin je istaknuo kako smo
okupljeni u devetnici na putu prema velikom jubileju. „Šezdeset godina života. Šezdeset
godina molitve. Šezdeset godina suza i radosti, križeva i uskrsnuća“, nastavio je fra Marin, te
dodao kako Bog ljubi ovu župu i Belišće, kao i svakoga od nas – baš takve kakvi jesmo.
Temelj je svega Bog koji ne ljubi jer smo dobri ili smo zaslužili Njegovu ljubav, on ljubi jer je
On Ljubav. Rekao je dalje da nam je „lakše vjerovati u Boga koji traži, nego u Boga koji
daruje. Lakše nam je vjerovati u Boga koji sudi, nego u Boga koji ljubi do kraja.“ To nam
potvrđuje naviješteni evanđeoski ulomak (Iv 3, 16-21) u kojemu čitamo: „Ta Bog nije poslao
Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ Osvrćući se na tekst Djela
apostolskih (Dj 5, 17-26), fra Marin ističe kako su apostoli, nakon što su od velikoga
svećenika i njegovih pristaša bačeni u tamnicu, ušutkani, zatvoreni i uplašeni. Ali, kako Bog
ima zadnju riječ, anđeo Gospodnji otvara vrata tamnice – i ne samo da ih izvodi, nego im
govori: „Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.“ Nije
dovoljno biti oslobođen, već je potrebno i svjedočiti, nastavio je propovjednik, a to je priča i
ove Župe. „Koliko je puta bilo „zatvorenih vrata“? Koliko je puta izgledalo da nema izlaza?
Koliko je puta vjera bila na kušnji?“, pitanja su koja stavljamo pred sebe. Večeras se trebamo
pitati i o vlastitom svjedočenju, jer „kršćanin koji šuti o Bogu polako se vraća u tamnicu“.
Ova devetnica, naglasio je fra Marin, nije samo priprava za slavlje. Ona je susret sa Svjetlom
koje „razotkriva, traži istinu, ne dopušta polovično“. Možda je pravo pitanje večeras gdje u
mojemu životu još uvijek ima tame:
„Možda u odnosima koji su ranjeni.
Možda u riječima koje nismo izrekli.
Možda u grijesima koje opravdavamo.
Možda u vjeri koja je postala navika.“
Pred nama je lik svetoga Josipa Radnika. On nije propovijedao, nije bio u središtu, ali je živio
evanđelje, bio je poslušan i u srcu Božjega plana. On je čovjek Svjetla. Njegova svetost „nije
bila izvanredna – bila je svakodnevna. Rad. Šutnja. Vjernost. Briga. Povjerenje.“ Na ovaj se
način gradila i Župa svetoga Josipa Radnika koja je, slaveći svoj jubilej, zahvalna svima
onima koji su bili poput svetoga Josipa. Njihova imena možda nisu nigdje upisana, ali „stoje u
Božjemu srcu“. Na kraju homilije fra Marin se prisjetio svojih belišćanskih dana, a posebice
proslave pedesete godišnjice Župe i Samostana, kada je, kako sam kaže,“ tražio svoje mjesto
kao svećenik“. Siguran je kako je tada bilo vjere koja je i danas nakon deset godina stvarna. I
večeras, dodao je fra Marin, „Bog nije prestao djelovati. Ali još više: vi niste prestali
vjerovati.“ Zato ova šezdeseta obljetnica „ne smije biti samo pogled unatrag. Ono je i pitanje:
što Bog sada želi od nas?“. Zaključujući svoju homiliju fra Marin je pozvao vjernike na
„vjernost svoga kršćanskoga života i promjenu vlastitoga srca“, a u tome neka nas prati „tihi,
snažni i vjerni sveti Josip“.
Nakon popričesne molitve fra Marko je zahvalio Bogu „što nam je poslao pastira srca da
predslavi ovo misno slavlje. Njegove nam riječi svjedoče kako nam u ovih devet godina
nedostaje 'svećenik srca'“. Fra Marin se zahvalio što je pozvan u Belišće, i iako je prošlo devet
godina od njegovoga odlaska rado se sjeća svojega boravka u Župi i Samostanu svetoga
Josipa Radnika. Na kraju, župnik je fra Marinu darovao sliku s motivom filijalne crkve svetog
Stjepana u Bistrincima.
Marija Jelkić
