U subotu, 5. rujna 2026. godine, šezdesetak vjernika Župe svetoga Josipa Radnika u Belišću
uputilo se na hodočašće u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg.
Svečano misno slavlje započelo je procesijom u kojoj središnje mjesto zauzima relikvija Krvi
Kristove koja se nalazi u staklenoj ampulici, i koja se danas s puno poštovanja, vjere, ufanja,
ljubavi i pobožnosti, časti i pronosi ludbreškim ulicama. Više od šest stoljeća traje tradicija
čašćenja Krvi Kristove u Ludbregu. Sve je počelo 1411. godine kada se Kristova Krv čudesno
ukazala svećeniku koji je služio misu u kapelici ludbreškog dvorca Batthyany. On je, naime,
posumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenim prilikama kruha i vina. Vidjevši
Kristovu Krv, zaprepašten brzo je spremio kalež sa svetom krvlju iza oltara i završio misu.
Tajnu je otkrio tek prije smrti. Vijest se brzo proširila i doprijela je do ondašnjega pape Julija
II. On je poslao izaslanike da ispitaju cjelokupan događaj, te su ispitani i brojni svjedoci koji
su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti nakon što su učinili zavjet Presvetoj Krvi
Kristovoj u Ludbregu. Papa Julije II. želio je vidjeti relikviju Kristove Krvi, pa je ona
otpremljena u Rim. Dopustio je javno štovanje relikvije, obdarivši oprostima sve one koji će
je javno častiti i koji, na slavu kaleža i tekućine koja se u njemu čuva, pobožno pohode ovo
proštenište, ispovjede se i pričeste, izmole neku molitvu po nakani Svetoga Oca, te udijele
milostinju u dobrotvorne svrhe. Njegov nasljednik, papa Leon X., svečanom je bulom iz
1513. godine odobrio javno štovanje relikvije Presvete Krvi Isusove nastale euharistijskim
čudom u Ludbregu. Time je Ludbreg proglašen svetištem, a relikvija je zajedno s bulom
vraćena u Ludbreg.
Uz Ludbreg je vezan i zavjet hrvatskih staleža i redova donesen na Hrvatskom saboru u
Varaždinu 1739. godine. Tada su se sabornici obvezali da će izgraditi kapelu u čast snažnijeg
slavljenja Krvi Isusove, ako Svemogući Bog otkloni pošast kuge koja je tada harala tim
krajevima. Bog je kugu otklonio, no zavjet je ostao neispunjen do 1994. godine, kada je
zavjetnu kapelu blagoslovio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup.
Svečano euharistijsko slavlje predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, uz
koncelebraciju brojnih svećenika među kojima možemo izdvojiti umirovljenoga biskupa
Josipa Mrzljaka, generalnoga vikara Varaždinske biskupije Antuna Perčića te dvojicu
domaćih župnika – vlč. Petra Mlakara i vlč. Kristijana Stojka. Na početku misnoga slavlja
pozdravio je sve hodočasnike „koji su došli noseći u srcu svoje obitelji, žrtve i križeve,
obitelji, djecu, mlade i volontere“. U svojoj je homiliji mons. Radoš poruku ludbreškog
svetišta približio prikazom života dvoje svetaca – Carla Acutisa i Majke Terezije. Naime,
biskup je Radoš dva dana ranije blagoslovio kip sv. Carla Acutisa, nedavno postavljenoga
pokraj Zavjetne kapele, a Crkva se 5. rujna spominje sv. Majke Terezije. Iako bismo se mogli
upitati što spaja ovo dvoje svetaca, 15-godišnjega Carla Acutisa koji je pripadao svijetu
digitalnih tehnologija i videoigara te žene koja je doživjela duboku starosti živeći među
bolesnima i umirućima na ulicama Kalkute, ubrzo dolazimo do odgovora da je to euharistija.
Euharistiju naziva „autocestom za nebo“. C. Acutis je već s 11 godina istraživao čudesa
Gospodnja i ovo je Svetište uvrstio na svoju izložbu „Euharistijska čuda diljem svijeta“.
Prošle ga je godine, nastavio je mons. Bože, papa Lav XIV. proglasio svetim u isto vrijeme
kada se ovdje slavila Sveta Nedjelja. Podsjetio je, također, kako se 4. rujna navršilo deset
godina od proglašenja svetom Majke Terezije. Ona je svaki dan započinjala euharistijskim
slavljem i klanjanjem i govorila: „Ja svaki dan otvorim srce Isusu koji mi daje svoju Ljubav
koju ja nosim dalje“. Mons. Radoš je istaknuo kako je C. Acutis govorio da su „Kristove rane
poput usta ljubavi koja snažno svjedoče koliko nas je Krist ljubio i koliko nas i danas ljubi“.
Ljudi katkada dolaze na svetu misu osjećajući veliku prazninu. Teško im je moliti i ne znaju
kako to činiti. Puni su briga, opterećeni problemima, tjeskobni, zahvaćeni bolešću, osjećajem
nepripadanja,…itd. Možda se i danas tako osjećamo, nastavio je propovjednik, ali Isus nam
kaže „da smo ovdje da On za nas moli i sa svojim ranama prinosi i naše rane“. Euharistija
mora duboko ući u naš život i mijenjati naše riječi i ponašanje. Pozvao je vjernike da uče od
ovo dvoje svetaca čiji nas životi mogu dovesti do euharistije kao „istinskoga izvora života“,
zaključio je svoju homiliju biskup Radoš.
Liturgijsko je pjevanje predvodio mješoviti župni zbor Župe Presvetoga Trojstva iz Ludbrega.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se hodočasnicima obratio župnik Stojko, izrazivši
zahvalnost svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga slavlja, kao i samim hodočasnicima i
njihovim duhovnicima.
Nakon mise hodočasnici su u Zavjetnoj kapeli iskazali štovanje Predragocjenoj Krvi
Kristovoj. U popodnevnom je programu održano euharistijsko klanjanje Presvetom Oltarskom
Sakramentu u Zavjetnoj kapeli Svetišta, a nakon klanjanja bila je pobožnost križnoga puta na
prostoru Svetišta.
Popodnevni program našega hodočašća nastavio se u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke
Božje Bistričke gdje smo molili pobožnost Križnoga puta na Bistričkoj kalvariji koja
predstavlja jedinstvenu galeriju sakralne umjetnosti na otvorenom.
Na kraju, možemo izraziti riječi zahvale župniku fra Marko Neretljaku koji je inicirao ovo
hodočašće. Radosna srca hodočasnici su zahvalili Bogu na svim primljenim darovima,
talentima i milostima ovoga dana.
Marija Jelkić
