U subotu, 31. kolovoza 2024. godine, šezdesetak vjernika župe svetoga Josipa Radnika u Belišću uputilo se na hodočašće u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg, u pratnji župnog i samostanskog vikara fra Mirka Miškovića.
Svečano misno slavlje započelo je procesijom u kojoj središnje mjesto zauzima relikvija Krvi Kristove koja se nalazi u staklenoj ampulici i koja se danas s puno poštovanja, vjere, ufanja, ljubavi i pobožnosti časti i pronosi ludbreškim ulicama. Više od šest stoljeća traje tradicija čašćenja Krvi Kristove u Ludbregu. Sve je počelo 1411. godine. Tada se Kristova Krv čudesno pokazala svećeniku koji je služio misu u kapelici ludbreškog dvorca Batthyany. On je, naime, posumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenim prilikama kruha i vina. Vidjevši Kristovu Krv, zaprepašten brzo je spremio kalež sa svetom krvlju iza oltara i završio misu. Tajnu je otkrio tek prije smrti. Vijest se brzo proširila i doprla je do ondašnjega pape Julija II. On je poslao izaslanike da ispitaju cjelokupan događaj te su ispitani i brojni svjedoci koji su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti nakon što su učinili zavjet Presvetoj Krvi Kristovoj u Ludbregu. Papa Julije II. želio je vidjeti relikviju Kristove Krvi, pa je ona otpremljena u Rim. Dopustio je javno štovanje relikvije, obdarivši oprostima sve one koji će ju javno častiti i koji, na slavu kaleža i tekućine koja se u njemu čuva, pobožno pohode ovo proštenište, ispovijede se i pričeste, izmole neku molitvu po nakani Svetoga Oca, te udijele milostinju u dobrotvorne svrhe. Njegov nasljednik papa Leon X. svečanom je bulom iz 1513. godine odobrio javno štovanje relikvije Presvete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Time je Ludbreg proglašen svetištem, a relikvija je zajedno s bulom vraćena u Ludbreg.
Uz Ludbreg je vezan i zavjet hrvatskih staleža i redova donesen na Hrvatskom saboru u Varaždinu 1739. godine. Tada su se sabornici obvezali da će izgraditi kapelu u čast snažnijeg slavljenja Krvi Isusove ako svemogući Bog otkloni pošast kuge koja je tada harala tim krajevima. Bog je kugu otklonio, no zavjet je ostao neispunjen do 1994. godine, kada je zavjetnu kapelu blagoslovio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup. S tog je gledišta ova godina jubilarna, s obzirom na tri desetljeća koja su prošla od ispunjavanja danoga zavjeta.
Svečano euharistijsko slavlje predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, uz koncelebraciju brojnih svećenika među kojima možemo izdvojiti umirovljenoga biskupa Josipa Mrzljaka, te dvojicu domaćih župnika, vlč. Petra Mlakara i vlč. Kristijana Stojka. U naviještenom ulomku Ivanovoga evanđelja biskup Radoš u svojoj je homiliji istaknuo kako su sveti Josip iz Arimateje i Nikodem stajali pod Isusovim križem nakon što je on izdahnuo. Time su pokazali tko se nalazi u središtu njihovih života. Nikodem je, nastavio je mons. Radoš, „onaj koji dođe Isusu one noći“, i naglašava kako je ovo jedinstven događaj u Ivanovom evanđelju, da netko traži Isusa, jer inače uvijek Isus biva taj koji čini prvi korak. „Svetište nije mjesto čudesa, iako se čudesa događaju. Nije mjesto posebnih znakova, nego je ovo mjesto Isusova kuća gdje dolazimo razgovarati s Onim koji ima snažnu riječ, koji ima put za naš život.“ Ne možemo se voditi samo svojom snagom, već moramo prianjati uz Boga vlastitom nutrinom i stavovima, zastupajući vrijednosti koje izviru iz evanđelja. Danas molimo Gospodina da Ga znamo ispovijedati cijelim životom. „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina da spasi svijet“, zaključio je svoju homiliju biskup Radoš.
Liturgijsko je pjevanje predvodio mješoviti župni zbor Župe Presvetoga Trojstva iz Ludbrega. Na kraju misnoga slavlja okupljenima se hodočasnicima obratio župnik Stojko, izrazivši zahvalnost svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga slavlja, kao i samim hodočasnicima i njihovim duhovnicima.
Nakon mise hodočasnici su u Zavjetnoj kapeli iskazali štovanje Predragocjenoj Krvi Kristovoj. U popodnevnom je programu održano euharistijsko klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u Zavjetnoj kapeli Svetišta, a nakon klanjanja bila je pobožnost križnoga puta na prostoru Svetišta.
Po povratku iz Ludbrega zaustavili smo se u Kloštru Podravskom gdje nas je ugostio fra Ivan Široki, župnik Župe svetoga Benedikta i Žalosne Gospe, a koji je svoju svećeniku službu vršio i u Belišću.
Na kraju možemo izraziti riječi zahvale župniku fra Marko Neretljaku koji je inicirao ovo hodočašće, te župnom i samostanskom vikaru fra Mirku Miškoviću koji nas je jutarnjom i večernjom molitvom časoslova duhovno pripremio za ovaj susret. Radosna srca hodočasnici su zahvalili Bogu na svim primljenim darovima, talentima i milostima ovoga dana.
(tekst i foto: Marija Jelkić)
