Dana 20.09.2024. (petak) u jutarnjim satima, hodočasnička grupa od 150 osoba u pratnji
župnika župe sv. Josipa Radnika u Belišću, fra Marka Neretljaka, uputila se na trodnevno
hodočašće u Međugorje. Uz krajolike rijeke Bosnie i Neretve, tri autobusa među brdima i
gorjem tražila su i sretno pronašla odredište u Marijinom svetištu „Kraljice mira”.
Nakon dolaska u Međugorje, slijedio je duhovni program. Odmah u petak, vjernici su se
mogli ispovijedati na više jezika, posjetiti crkvu sv. Jakova Apostola, u 17:00 sati sudjelovati
u zajedničkoj krunici na otvorenom, a u 18:00 sati na svetoj misi, također pod vedrim nebom.
Nevjerojatno je kako uz veliki broj hodočasnika s različitih strana svijeta i brojne jezike, sve
teče svojim mirnim putem. Jednostavno, za svakoga ima dosta mjesta, dosta svećenika za
ispovijed, dosta hostija za svetu pričest. A uz duhovnu okrjepu, dosta hrane, pića, smještaja te
nada sve nabožnih predmeta za posvetu i za ponijeti kući i bližnjima.
Jedan od prvih prizora u neposrednoj blizini crkve, koji ulijeva nadu u Božje milosrđe i
ljudskost, bili su redovi hodočasnika koji su čekali na ispovijed na svojem jeziku i uz njih,
brojni svećenici koji su uslužno i strpljivo ispovijedali na: hrvatskom, engleskom,
njemačkom, talijanskom, španjolskom, poljskom, ukrajinskom, ruskom, slovenskom, češkom,
nizozemskom, portugalskom, libanonskom i drugim jezicima.
Nakon Euharistije, i dalje uz veliki broj vjernika, od 19:00 do 20:00 održano je čašćenje križa.
U zajedničkoj, međunarodnoj tišini, uz poneki cvrkut ptica i cvrčaka, uz povremenu glazbu i
nagovor, u zajedničkoj, međunarodnoj molitvi, vjernici su se molili i pjevali Bogu. Uz riječi
upućene Isusu na Križu i Gospi, hodočasnici ostaju sa riječima poput: “Ti (Gospodine)
mijenjaš ljudsko srce”, “daj da ne budemo duhovno lijeni”, “neka svakome
čovjeku donese mir”, “da, mir, mir, mir”. Zaista je nevjerojatno, kako u
Međugorju, svakodnevno zaživljuje ta međunarodna slagalica.
Drugoga dana hodočašća (21.09.2024., subota) vjernici su se uputili na brdo Križevac, kako
bi izmolili pobožnost križnoga puta. Poput žive rijeke, uz molitvu, penjali su se uzbrdo, po
kamenu, neki bosi, od postaje do postaje, moleći Boga i Kraljicu mira za svoje nakane. I
ponovno različite grupe hodočasnika, uz molitve na više jezika, prolaze jedni pored drugih,
mirno se spajaju na trenutak te ponovno odvajaju i međusobno si pomažu. Zajedničko
fotografiranje i osobna molitva na Križevcu, prethodili su opreznom silasku prema dolje.
Zasigurno, onima koji su u Međugorju ne prvi, nego deseti ili petnaesti put, ovo mjesto, uz
sve već poznato donosi nešto novo, taman ono, što je njima u danom trenutku života
potrebno.
Zatim, poslijepodne slijedio je duhovni program, te osim mogućnosti za ispovijed vjernici
mogli su u 17:00 sati sudjelovati u krunici i u 18:00 sati na svetoj misi. Najvjerojatnije
svakome u srcu i duši ostaju i snažno odzvanjanju različite riječi propovijedi. Samo da se
podsjetimo na neke od njih: “tko ti je Otac?, tko ti je Majka?”, “biti dijete Božje
“,  “obitelj – mjesto milosti”, “zagovor Nebeskoj Majci”, “da nas svome Sinu                                                                                                                                                        preporuči”, “da dođemo do Sina”, “da samo u Njemu imamo Život”
stalno utječemo Ocu, Sinu i Duhu Svetome.
U 21:00 sat uslijedilo je Euharistijsko klanjanje. Ponovno naroda i hodočasnika “od svakale”.
Traže pa pronađu mjesta pored i svojih i onih koji govore drugi jezik. I tako zajedno, svako na
svom jeziku, mole i utječu se Bogu. Ili priključe se molitvi i pjevaju na drugim jezicima.
Zajedno šute i klanjaju se Isusu, zajedno mole i pjevaju Mariji, Njegovoj Majci. Ne prestaju
biti obični ljudi, nije da odjednom nestaju njihove brige, bolesti i problemi, ali u tom
zajedništvu molitve i okupljanja, vjere, nade i ljubavi, vidljivo je nešto uzvišenije, nešto što
nadilazi naše ljudsko i osjeti se da je dobro. Pa sa osmijehom i sa radošću odlaze sa
Euharistijskog klanjanja.
Trećega dana hodočašća (22.09.2024., nedjelja) naši hodočasnici su u ranim jutarnjim satima
otišli prema Podbrdu. Uz Marijine pjesme, molitvu i razmatranja naša grupa popela se do
mjesta Ukazanja, Gospina kipa i Križa. Slijedilo je vrijeme za osobnu molitvu za svoje
osobne nakane.
Nedjeljna sveta misa u 11:00 je donijela, osim obilja mira i blagoslova, riječi …”da ne
padnemo na ispitu ljubavi”, “Isus – najbolji i najsavršeniji Učitelj”, “služenje,
milosrđe i ljubav”, “služiti i vršiti volju Božju” te smjernice da “u
jednostavnosti i poniznosti srca živimo riječi Isusa”. Vrlo vjerojatno da je svatko od nas
na tom putu i hodočašću primijetio nešto drugo i doživio nešto drugačije. Svakako, zanimljivo
je da su ljudi govorili i dijelili sa drugima svoj osjećaj mira.
U kasnim večernjim satima tri autobusa naših hodočasnika vratila su se sigurno u Belišće.
Bogu hvala na ovom hodočašću i hvala organizatorima, župniku fra Marku, voditeljima
autobusa gospođi Marijani i gospodinu Ivici i vozačima na svemu što su učinili za nas.
I još jednom, za kraj pozdravimo se jednom od pjesama:
“Zdravo Kraljice mira,
zdravo, Majko Ljubavi,
zdravo Kraljice mira,
zdravo, Majko Ljubavi,
zdravo, zdravo, zdravo Marijo!
zdravo, zdravo, zdravo Marijo!”

Autorica teksta: Anna Maria Popović
Lektorica: Julianna Popović