I ove godine od 19.-21. rujna 2025. vjernici Belišća u zajedništvu s braćom i sestrama iz okolnih župa hodočastiIi su u Međugorje.
Putovanje smo započeli u petak u ranim jutarnjim satima, blagoslovom u župnoj crkvi Sv. Josipa Radnika u Belišću, koji nam je udijelio fra Tomislav Sabađija. Velika grupa hodočasnika nas 140 u 3 autobusa zaputilo se u Hrvatima drago svetište, Međugorje. Uz molitvu, pjesmu, poticajne razgovore, osobna svjedočanstva, izrečene želje, stigli smo na odredište. Po dolasku 1. dana hodočašća imali smo priliku za ispovijed, zajedničku molitvu krunice a potom i euharistijsko slavlje sa tisućama vjernika iz cijeloga svijeta s kojima smo bili sjedinjeni u molitvi i svjedočenju vjere.
Dan smo završili molitvom pred križem. Prisjetili smo se Kristove muke i Njegove neizmjerne, ne uvjetovane ljubavi prema nama i vjerojatno se zapitali gdje je naša ljubav i koliko ju pružamo svome bližnjemu i što tražimo ili ne za uzvrat. Subotnji dan smo započeli odlaskom na Križevac, gdje smo uz našeg fra Marka Neretljaka izmolili pobožnost križnog puta. Osim razmatranja i molitve uz svaku postaju kod nas Belišćana je i neizostavna pjesma koju su predvodili pjevači župnih zborova uz ostale vjernike. Popevši se na Križevac, prikazali smo Bogu i Njegovoj Majci sve svoje zahvale i prošnje. Ispunjeni duhom u pjesmi i veselju, zanemarivši fizičke boli spustili smo se u podnožje brda.
Duhovni programa nastavio se dalje u poslijepodnevnim satima… sakramentom ispovijedi, molitva krunice, euharistija.
Kao i svake godine emotivno i molitveno bude Euharistijsko klanjanje u kasnim večernjim satima. Poseban osjećaj među mnoštvom vjernika svjedočiti svoju vjeru pred Presvetim. Nedjelja, treći dan našeg hodočašća započeli smo jutarnjim odlaskom na Podbrdo, mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije. Put do Nje bio nam je obilježen razmatranjem otajstava svete krunice koja su predvodili muški članovi skupine uz prigodne marijanska pjesme. Fra Marko je posebne molitve na ovome svetome mjestu u posljednjem razmatranju uputio za našu župnu zajednicu u Belišću, za naše fratre, bivše, sadašnje i buduće. Osobnom molitvom smo Gospi prikazali naše zahvale i prošnje. Nakon povratka uslijedila je nedjeljna sveta misa s naglaskom da „ne možemo služiti dvojici gospodara… bogatstvu i Bogu. U okruženju kakvom smo se nalazili sve je bilo lako prihvatiti… reći sebi: promijenit ću se… neka svatko u svome srcu ponese i zadrži tu misao i do slijedećeg hodočašća.
Povratak u Belišće je bio u kasnim večernjim i ranim jutarnjim satima.
Sve poteškoće koje su nas pratile na putu (a bilo ih je), svi padovi i sve zadobivene rane prikazali smo Bogu na slavu.
A.K.
