U rano subotnje jutro, 18. ožujka 2023. godine uputili su se župljani Župe sv. Josipa Radnika Belišće na hodočašće u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovac.
Iako se blagdan sv. Josipa obilježava 19. ožujka, kada su u Svetištu i najbrojnija misna slavlja, i dan prije Josipova, mnoštvo hodočasnika iz raznih dijelova Hrvatske, a među njima i mi Belišćani i Valpovčani, došlo se pokloniti tom tihom i radišnom svecu o kome je, kako kažu, vrlo malo zapisano i da se u svetom pismu ne spominje nijedna njegova riječ. Unatoč tomu, on je bio svetac o kojemu se mnogo govori u čast Svetišta. Bio je pravedan, požrtvovan i pošten, u ona davna vremena zaštitnik i zaručnik, odgojitelj i radnik.
U Karlovac smo stigli nešto prije 10 sati i nakon kratke okrijepe uputili se u crkvu sv. Josipa, u Nacionalno svetište sv. Josipa koje će biti dijelom Pobožnosti sv. Josipu. Pobožnosti sv. Josipu predvodio je mons. Antun Sente ml., rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu i župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu u Karlovcu, kojoj Svetište i pripada. Dio te pobožnosti bila je i pobožnost krunice s razmišljanjima o svetom Josipu. Nakon pobožnosti uslijedila je sveta misa koju je predvodio preč. Ivica Cik, župnik i dekan Samoborski.
Svakako treba naglasiti kako je čitavo vrijeme postojala mogućnost svete ispovijedi, kojoj je veliki dio hodočasnika i pristupio. Nakon svete mise ponovno smo imali vrijeme za okrjepu (kavu, piće, sendviče ili ručak) nakon čega smo se uputili u Krašić, mjesto čašćenja blaženoga Alojzija Stepinca. U župi i crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću domaćin nam je bio vlč. Ivan Vučak, župni upravitelj. Nakon što nam je poželio dobrodošlicu, na vrlo zanimljiv način pričao nam je o životu blaženoga Alojzija Stepinca. Tako smo saznali da mu je krsno ime bilo Viktor. Naravno, podsjetili smo se da je svećenički red primio u Rimu, 1930. godine, prvu svetu misu proslavio u Rimu, na blagdan Svih svetih 1930, a prvu svetu misu u Krašiću 19. srpnja 1931. godine. 1934. godine imenovan je zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva te nakon mjesec dana te iste godine posvećen za biskupa. 7. prosinca 1937. Alojzije Stepinac preuzeo je vodstvo Nadbiskupije. Najdojmljiviji dio priče zapravo je dio njegova Križnog puta. Komunističke vlasti uhitile su ga 18. rujna 1946, prema nalogu javnog tužioca. Osuđen je 3. listopada 1946. godine, nakon montiranoga procesa, na 16 godina zatvora i prisilni rad. U zatvoru u Lepoglavi bio je od 1946. do 1951. godine kada ga premještaju u zatočeništvo u Krašić, u prostorije župnog dvora.
Kardinala Stepinca proganjala je tadašnja vlast, a razlog je bio njegovo odbijanje da se Katolička crkva u Hrvatskoj odvoji od Svete Stolice.
Papa Pio XII. ubrojio ga je među kardinale Svete Rimske Crkve, 12. siječnja 1953. godine.
Kao kardinal, Alojzije Stepinac umire u Krašiću 10. veljače 1960.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Mariji Bistrici u listopadu 1998. godine. Tome je prethodila Deklaracija Hrvatskoga sabora iz 1992. godine, kojom je „osuđen politički proces i poništena presuda Alojziju Stepincu.
To mučeničko razdoblje blaženoga Alojzija Stepinca prikazano je i na Križnom putu s Isusom i Alojzijem Stepincem, čije se postaje od 2012. godine nalaze na župnoj livadi. Taj smo Križni put izmolili, predvođeni našim župnikom, fra Markom Neretljakom i časnom sestrom Zrinkom iz valpovačke župe. Potom smo se uputili u Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca, gdje smo mogli vidjeti kako je živio u Krašiću za vrijeme svog zatočeništva. Spomen-dom u novije je vrijeme obnovljen.
(tekst: Snježana Simić)
