Prije pedeset i devet godina je uklonjen križ sa javne površine današnjega grada Belišća. Otprilike u to vrijeme je papa Pavao VI uputio poziv umjetnicima. Tada je rekao: “Trebamo vas. Naša služba treba vašu suradnju. Kao što znate, naša služba je da propovijedamo svijet duha, nevidljivoga, neizrecivoga, odnosno svijet Boga, da ga činimo bliskim, razumljivim i privlačnim. A vi ste upravo u tome savršeni učitelji.To je vaša zadaća. Vaše poslanje.Svojom umjetnošću vi zahvaćate svijet duha i njegova bogatstva, oblačite ga u riječ, boje, oblike, te ga tako činite pristupačnim.” Mi smo lani pozvali umjetnike i rekli im to isto: “Trebamo vas.” I oni su se odazvali. A mi smo odabrali: Petra, Domagoja i Ivana. Danas, nakon godinu dana rada s ponosom i velikim zadovoljstvom mogu reći da smo stvorili veliko djelo! Djelo koje svojom duhovnošću i umjetničkom vrijednošću prelazi okvire naše župe, naše đakovačko – osječke nadbiskupije.
Zašto to tvrdim?
Jer ovo djelo govori čovjeku osobno ali i cijelom čovječanstvu, jer dodiruje individualnu i kolektivnu senzibilnost, jer potiče snove i nade, širi obzore ljudske spoznaje. Petar Ujević se kao i drugi umjetnici koji se bave sakralnim temama nalazi u raskoraku između djela njegovih ruku i sjajna savršenstva ljepote Božjeg stvaranja. On je istodobno blizu i daleko otajstvu koje želi prikazati. On žudi da se njegova duša potpuno sjedini s Bogom, savršenom i apsolutnom ljepotom, a istovremeno osjeća koliko ga ljepota Božje ljubavi nadilazi, kako na nju nikada ne može dostatno odgovoriti, jer Ljubav nije dovoljno ljubljena. Bog je uvijek veći! U takvom raskoraku dobili smo djelo upućeno na proslavu Boga, dotičući istovremeno srca svih vjernika, uvodeći u otajstvo vjere, prenoseći evanđeosku Poruku. Koju nam poruku donosi Ujevićevo djelo? Križ, izrađen od kortena, visine 3,3 m. Okomita greda predstavlja spoj Neba i Zemlje a horizontalna obuhvaća cijelu zemlju ( T. Ivančić ). I upravo na tom kontaktu Neba i Zemlje nalazi se otisak Krista. Otisak Njegove muke i smrti ali i pečat Njegove neizmjerne ljubavi prema svakome čovjeku. Isus dajući život za nas jasno poručuje. Uzmi svoj križ i hodi za mnom. Svaki dan ga strpljivo nosi, jer jedino ćeš po tome križu doživjeti puninu života i jedino s njime prispjeti konačnome cilju, vječnoj domovini.Pogled kroz ovaj belišćanski križ nas vodi iz panonskoga prostora, dalje u hrvatski i europski prostor, u vječnost! Ovdje se stvara nova geografija i nova povijest. Novo Nebo i Nova Zemlja! Prostorno ograničeno postaje beskonačno a vremenito postaje vječno!
Drugi dio kiparske kompozicije je Krist Uskrsli. Sveti Pavao nakon susreta s Uskrslim, nakon obraćenja piše: “Ako Krist nije uskrsnuo uzaludno je naše propovijedanje i uzaludna je vaša vjera.” A Ivan Golub kaže: “Uskrnuće tijela je najtvrđi orah kršćanske vjere i najradosnija jezgra Radosne vijesti.” Ujević nam tu Radosnu vijest priopćava preko Uskrsloga, vrlo snažno! Postavljajući figuru Uskrsloga Krista ispred križa, naglašava suprotnost tijela i križa. Križa kao geometrijskoga tijela, glatke, ravne površine i ljudskoga tijela hrapave površine. I upravo ta izbočenja predstavljena svijetlijom nijansom bronce i udubljenja na Kristovu korpusu predstavljena tamnijom nijansom bronce naglašavaju snagu Isusova silaska s križa, snagu proboja i odmicanja grobnoga kamena! Ti grumeni zemlje na Isusovoj haljini će figuri Krista zavisno o prividnom kretanju sunca dati posebnu dimenziju. 
Naime, zbog različitog kuta osvjetljenja sjene će se povećavati ili smanjivati, biti će u različitim odnosima tako da ova skulptura neće jednako izgledati u jutro, u podne, uvečer, ljeti ili zimi. Treća suprotnost koju iščitavamo je Kristovo lice, smireno, blago, ispunjeno apsolutnom dobrotom i ljepotom. Lice koje niti jednom svojom crtom ne pokazuje patnju i bol koju je pretrpjelo. Nadalje, svojim široko raširenim rukama gdje se jasno vide biljezi čavala, Krist poziva u zagrljaj svakoga čovjeka, cijelo čovječanstvo. Također, sa simbolički prijeđena tri metra u ovoj kompoziciji, od križa do uskrsnuća, sa svojom ispruženom ranjivom nogom, Krist prilazi svakomu čovjeku. Baš svakomu! Kakvo čudo! Bog čovjekotražitelj! ( J. Turčinović ) I jasno nam kazuje da je On, Put, Istina i Život. Stoga se nameće pitanje. Koji je moj odgovor na Isusove raširene ruke i Isusov iskorak?
Arhitekti Domagoj Ivanović i Ivan Križić su koristeći determinante ovoga trapezastog prostora ( kružni tok, dva drvoreda, pješačka staza ) svojom vizijom i jasno definiranom koncepcijom usmjerili promatrača prema temeljnom fenomenu ovoga prostora a to je Krist i križ. To su postigli sadnjom trećeg drvoreda te izgradnjom široko otvorenog polukružnog partera koji komunicira sa pješačkom stazom i kružnim tokom. Izgradnjom betonske ploče zamjetne površine, prostor je fizički odvojen od kružnoga toka a ispisanim citatom iz Ivanova evanđelja na latinici i glagoljici, posjetitelja uvodi u ovaj prostor. Izgradnjom betonskih klupa koje su na rubovima skošene i formom slijede obrise partera, postiže se učinak ” crkve na otvorenom “. Postavljanjem Krista i križa na povišeni postament usmjeravaju pogled prema skulpturi i dubini prostora, prema horizontu i beskonačnosti te se savršeno uklapaju u Petrovo kiparsko rješenje. Arhitektonski jasno i čisto rješenje stvara određenu intimnost ali i otvorenost spomeničkog kompleksa. Time ovaj prostor postaje sakralni i profani. Na taj način postaje novi simbol grada, nova urbana veduta! 
Na kraju ove moje analize, u ime svih župljana naše župne zajednice, zahvaljujem se svim pojedincima i tvrtkama koji su na bilo koji način pridonijeli ostvarenju ovoga djela. Hvala svim djelatnicima koji su ova dva mjeseca po velikoj vrućini radili na ovome gradilištu. Hvala našemu župniku fra Branku Janjiću za cjelogodišnju uključenost i vođenje ovoga projekta. Hvala Šimi Šarčeviću za cjelokupnu tehničku organizaciju i građevinsku koordinaciju radova obuhvaćenih ovim projektom. Posebnu zahvalnost upućujem gradonačelniku grada Belišća, gospodinu Dinku Buriću bez čije materijalne potpore ovaj projekt ne bi zaživio. Gospodin Burić je ponovo pokazao koliko mu je uz osobni i obiteljski duhovni rast važan duhovni rast župe i grada. Jer, stvarajući uvjete za jači gospodarski i demografski razvoj grada, gradonačelnik je svjestan da baš u ovakvim bremenitim vremenima je silno važan duhovni rast. I prijašnja dijela ( obnova župne crkve, obnova križeva u Bistrincima ) i ovo današnje veliko djelo, to najbolje potvrđuju. Time jasno poručuje da je duhovno blagostanje jednako važno kao i materijalno!
Zaključno.
Nadam se da će ovo mjesto zaživjeti kao mjesto susreta Boga i čovjeka, čovjeka i čovjeka. Nadam se da će se često čuti riječi: ” Vidimo se kod Krista “!
prof. Branko Matišić
(objavljeno u tjedniku za kulturu Hrvatsko slovo, 4. listopada 2019. g)
fotografije: Efekt media
