„Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga.“

Lk 9, 24

U župnoj crkvi svetog Josipa Radnika u Belišću 6. i 7. ožujka 2025. godine održana je korizmena duhovna obnova koju je pripremio i vodio mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.

Duhovna obnova započela je u četvrtak 6. ožujka večernjom svetom misom koju je predslavio mons. Antun Sente uz koncelebraciju župnika fra Marka Neretljaka i asistenciju đakona fra Tomislava Sabađije. Na početku misnog slavlja župnik je izrazio zahvalnost Bogu na vjerničkom zajedništvu, kao i na daru još jedne duhovne obnove u našoj Župi.

Zahvalivši na riječima dobrodošlice, mons. Sente iskreno je govorio o „sve većem miru, razmišljajući što će govoriti na duhovnoj obnovi.“ U svojoj homiliji je naglasio kako nam u četvrtak, nakon Pepelnice, sveta Crkva daje dva teksta. U starozavjetnom tekstu (Pnz 11, 26) slušamo Mojsija kako govori o dugom životu, a u novozavjetnom tekstu (Lk 9, 22-25) Isus govori o mučeništvu, smrti i trpljenju. Mons. Sente pita se kako povezati ova dva teksta. Mojsije se obraća svom narodu koji treba ući u slobodnu zemlju. To je isti narod koji u živom sjećanju ima onih deset nevolja koje je Bog pustio na Egipćane, a nakon kojih faraon dopušta Izraelcima izići iz Egipta. Imali su, dakle, iskustvo Božje zaštite, ali su svejedno u pustinji napravili zlatno tele i počeli mu se klanjati. Mojsije nagovara svoj narod, nastavio je dalje mons. Sente, da bira život, želeći ih pripremiti na vjernost Bogu u vršenju njegovih zapovijedi. Naviješteni evanđeoski ulomak također govori o životu. Međutim, dok Mojsije priprema Izraelce za život ovdje na zemlji, Isus Krist snažno pokazuje da biti s njime znači „trajati u vječnosti“. On naviješta trpljenje i mučeničku smrt. U vlastitim prošnjama želimo maknuti križ iz svojih života, iako ne ćemo biti pošteđeni trpljenja i križa. Stoga, Bog nam želi pokazati kamo nam je doći. „Naša domovina je na nebesima, mi nismo rođeni za ovaj svijet. Rođeni smo u ovome svijetu da bismo zadobili vječni život“, istaknuo je mons. Sente. Dakle, posvećuje naše trpljenje jer je ono zalog vječnog života i spasenja. Prije završnog blagoslova molile su se litanije svetom Josipu. Po završetku misnog slavlja uslijedio je duhovni nagovor. U uvodnoj misli voditelj je rekao kako korizma „nije žalosno vrijeme“, već vrijeme intenzivne pripreme za proslavu Isusova uskrsnuća. Usmjeravajući pažnju na poniznost i pravednost svetog Josipa, Bog „grijeh prvih ljudi popravlja kroz otajstvo braka, obitelji i novog života, to jest malog djeteta“, u svetoj obitelji Marije, Josipa i Isusa. Tumačeći Josipov lik, istaknuo je kako se on mora razmatrati u odnosu prema starozavjetnom Josipu. Josip zna što su mu braća učinila, ali ih ipak poziva k sebi, želeći im pomoći, jer u njihovom činu ne vidi prokletstvo i osvetu, već Božje djelovanje. Taj je Josip, nastavlja mons. Sente, praslika novozavjetnog Josipa, ali i Isusa Krista koji se ne osvećuje već daje svoj život na križu. Nakon duhovnog nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje kojim smo na svečan način zaključili prvi dan duhovne obnove.

Drugi dan duhovne obnove, petak 7. ožujka, započeo je susretom s roditeljima ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika. Obraćajući se roditeljima, mons. Sente je o odgoju govorio iz perspektive vjere. Biti roditelj nije pravo, već dar Božji na kojem roditelji trebaju biti zahvalni. Osim toga, roditeljstvo je i poslanje te nosi veliku odgovornost, osobito danas kada su obitelji suočene s velikim izazovima i pritiscima ekonomske i društvene naravi. Čitajući tekst Evanđelja po Luki (Lk 2, 41-52), voditelj poručuje roditeljima kako je često moguće da ne znamo što se događa s našom djecom. Bitno je da u tim ključnim trenutcima roditelji moraju biti zajedno, ne oslanjajući se samo na vlastite snage, već „snažno zazivati Božju pomoć po milosti Duha Svetoga.“

Nakon susreta s roditeljima i pobožnosti križnog puta započelo je euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Antun Sente uz koncelebraciju župnika fra Marka Neretljaka. Nakon navještenog evanđeoskog ulomka (Mt 9, 14-15) voditelj naglašava kako Isus nije protiv posta: i sam je, naime, na početku svog javnog djelovanja četrdeset dana postio u pustinji. U ovom kratkom obraćanju Ivanovim učenicima govori o smislu posta i postavlja pitanje: „Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik?“ Isus nam poručuje kako u duhovnom smislu postoji vrijeme kada se intenzivno pripremamo i činimo pokoru, te postoji vrijeme svadbe, a to će biti uskrsno vrijeme, vrijeme za slavlje. Tekst Knjige proroka Izaije (Iz 58, 1-9a) nam govori da nije dobro da smo robovi posta. Mi smo Božji dar, ponajprije sebi samima, a onda i svojim bližnjima. Jednako tako su i ti moji bližnji dar meni. Iz te činjenice da smo darovani Božjom milošću zahvaljujemo Bogu na brojnim darovima, ali isto tako spoznajemo svoja brojna ograničenja. Stoga, ne preostaje nam ništa drugo nego neprestano Bogu zahvaljivati te činiti pokoru i post za naše ljudske slabosti. Da bismo sve to shvatili, nastavlja dalje mons. Sente, moramo razumjeti da smo od duše i od tijela i da nam je upravo tijelo darovano da njime slavimo Gospodina, ali i jačali i hranili dušu. To se ostvaruje molitvom, kao i određenim postom. Izaija ističe kako je post „kidati okove nepravedne.“ Jesmo li mi dio te nepravde? Jesmo li pravedni prema drugima? Koliko je borba za pravdu naše nutarnje htijenje za osvetom? Postavljajući ova pitanja, mons. Sente ističe kako kod drugoga uvijek više moramo vidjeti dobro nego ukazivati na negativnosti. Svoju homiliju završio je pitanjem što mojim ponašanjem podjarmljuje mojeg bližnjeg, te zaključuje kako se treba kloniti onih stvari koje mojemu bližnjemu „ne mame osmijeh na lice.“

Prije završnog blagoslova fra Marko je zahvalio voditelju duhovne obnove kazavši kako je puno toga lijepoga „posadio u naša srca“, a mons. Sente zahvalio je na pozivu rekavši kako osjeća da je ovaj susret „početak nekog novog, lijepog i dubokog prijateljstva“.

Nakon litanija i molitava svetom Josipu, a po završetku euharistijskog slavlja, uslijedio je duhovni nagovor. Razmišljajući o Božjoj Riječi mons. se odlučio za govor o Davidu i njegovu grijehu. Kako smo jučer slušali da je sveti Josip iz Davidove loze, promišljajući ovaj tekst (2Sam 11, 1-27), voditelj ističe da koliko god mi daleko otišli putem grijeha ili što god učinili, pokajanje, priznanje i žaljenje zbog grijeha donosi Božju čudesnu milost u oprostu. David je dobro znao što je Bog učinio za njega pa tako i svatko od nas može osjetiti dar Božje ljubavi. Stoga mons. Sente zaključuje: „Ne bojmo se! Bog se ne umara rasipati svoje darove!“

Po završetku duhovnog nagovora organiziran je susret s ovogodišnjim krizmanicima. Ohrabrujući ih riječima kako su „voljena bića koja su s razlogom došla na svijet“, zamolio ih je da imaju strpljenja sami sa sobom. Iznoseći vlastita iskustva, rekao je da se u nekom razdoblju svog života osjećao neprihvaćenim, pa bi tada molio krunicu i razgovarao s Bogom. Poticajnim riječima i brojnim savjetima u svom je obraćanju želio mlade obogatiti savjetima koji vrijede za vječnost.

Na kraju, važno je primijetiti da je duhovnoj obnovi nazočio velik broj vjernika, kako domaćih, tako i župljana drugih župa Valpovačkog dekanata. Vjerujemo da će ova duhovna obnova biti velika snaga i radost u obnavljanju našeg vjerničkog zajedništva u hodu prema najvećem kršćanskom blagdanu – Uskrsu.

(tekst: Marija Jelkić; foto: Krešimir Šarčević)