U nedjelju 27. srpnja 2025. godine na euharistijskome slavlju u osam sati župni i samostanski vikar fra Mirko Mišković oprostio se od svojih župljana i suradnika. Predsjedajući misnim slavljem, u koncelebraciji sa župnikom fra Markom Neretljakom, u svojoj je homiliji, među ostalim, istaknuo kako nam naviješteni evanđeoski tekst (Lk 11, 1-13) govori o kršćanskoj molitvi koja nije plod umovanja niti je plod mističnoga iskustva. Ona ima svoje ishodište u onoj prethodnoj molitvi u kršćanskome životu koji je sam postao molitva. Molitva Očenaša dodiruje se cijeloga kršćanskoga života, i onoga duhovnoga i onoga fizičkoga. Kršćanska je molitva uvijek i molitva pouzdanja jer se pouzdajemo da će se ono što je moljeno ujedno i dogoditi.
Po završetku misnoga slavlja, u ime župne zajednice fra Mirku su se obratili članovi Mješovitoga župnoga zbora uz prigodan poklon, a članica Župnoga pastoralnoga vijeća Marija Jelkić uputila je zahvalni govor. Naglasila je kako su liturgijska slavlja pod njegovim vodstvom „uvijek bila doživljaj molitve i zajedništva“. Dojam na sve nas ostavila je jasnoća u vođenju i smirenost u euharistijskim slavljima. S istom predanošću fra Mirko je pristupao i u radu s mladima, osobito krizmanicima. Uvijek je naglašavao kako u središtu svega mora biti ono što Crkva uči i propisuje. Svoje je župljane povezivao s izvorima vjere u tri zaokružena ciklusa predavanja iz područja liturgije i simboličkoga govora, Svetoga pisma i Apostolskoga vjerovanja, poručila je, u ime župljana, vjeroučiteljica Jelkić. Izdvojili bismo ovom prilikom i liturgijska slavlja na starocrkvenoslavenskome jeziku. Fra Mirko je njima nastavio tradiciju čuvara baštine slavenskih apostola, svete braće Ćirila i Metoda, suzaštitnika Europe i posebnih zaštitnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša.
Imenovanja i premještaji dio su redovitoga ritma svećeničkoga i redovničkoga života i znak su povjerenja Crkve u svoje pastire i nova poslanja. Kada je u rujnu 2020. godine fra Mirko Mišković stigao u Belišće kao župni i samostanski vikar „donio je među nas mirnu snagu i predanost u svemu što je činio“, naglasila je vjeroučiteljica. Sada ga put vodi u Samostan svetoga Franje Ksaverskoga u Zagrebu, gdje će preuzeti službu provincijskoga tajnika i odgojitelja bogoslova i postulanata.
Na samome kraju misnoga slavlja nazočnima se obratio fra Marko Neretljak i još jednom fra Mirku zahvalio na ustrajnom i uzornom redovničkom i svećeničkom životu. Zahvalni smo Bogu što je „našoj župnoj i samostanskoj zajednici u proteklih pet godina darovao fra Mirka“, istaknuo je župnik. Teško je riječima izraziti tako dug period i sve ono što je fra Mirko kao čovjek i svećenik činio. Ali u njegovom duhu, kako bi on to često rekao, bio je poput Ivana don Bosca za koga su suvremenici govorili: „Vrata otvorena, a srce još više.“ Riječi zahvale izrekao je svim župljanima i fra Mirko navodeći sljedeće: “Slijedeći „plemenitu jednostavnost“ zapravo ću izreći dvije jednostavne riječi. Prva je riječ s moje strane – hvala – vama na svemu, jer ništa od ovoga što smo prethodno čuli zapravo ne bi bilo moguće bez vas, a u konačnici ne bi imalo ni smislenosti bez vas. Onako kako Sveti koncil definira svećenikovo poslanje , svećenik je uvijek u koegzistenciji, on je čovjek koji je predan, pa svećenički život i služenje ima svoju smislenost ako je usmjeren prema čovjeku. Druga jednostavna riječ neka bude – oprostite – u smislu traženja istinskoga oprosta za sve ono što s moje strane tijekom ovih pet godina nije bilo u redu“.
Zahvalni smo fra Mirku na svemu što je činio i što nam je darovao. Uistinu je svećenik koji sluša i učitelj koji poučava riječima i primjerom.
Marija Jelkić
