U srijedu 17. veljače 2021. g. na groblju u Belišću sahranjena je gđa Vera Iveković, aktivna župljanka u belišćanskoj župi sv. Josipa Radnika te poznata humanitarka u Valpovštini. Okrijepljena svetim sakramentima preselila se Gospodinu u Kliničkom bolničkom centru u Osijeku u nedjelju 14. veljače. Sprovodne obrede predvodio je mjesni župnik fra Branko Janjić, uz sudjelovanje fra Bernarda Rubinića, prvog belišćanskog župnika, župnog vikara fra Tomislava Vrsaljka i fra Marka Neretljaka. Prije početka sporovodnih obreda pročitana je sažalnica đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. dr. Đure Hranića i slovo nad grobom koji je u ime župljana napisala gđa Pavica Stanković.
Nakon obreda sprovoda u župnoj crkvi u Belišću slavljena je misa zadušnica kojoj je predsjedao fra Bernardo.
Vera Iveković rođena je 1936. g. u Tuhlju, a od samog svog dolaska u Belišće, kao negdašnji pratilac i pomagač muža liječnika te spoznajući potrebu običnog čovjeka, osobito onog prikraćenog starošću i bolešću, za ljudskom toplinom služila je onima kojima je to potrebno. Više od 50 godina bavila se humanitarnom radom te je na području Belišća i Valpova redovito obilazila stare i bolesne sugrađane nudeći im toplu riječ, ljudsko razumijevanje, trenutke razonode i pomoć.
Velik i nezamjenljiv trag ostavila je na području humanitarnog i karitativnog djelovanja u gradu Belišću predsjedavajući Društvom „Naša djeca“ u Belišću i karitativnoj Udruzi sv. Vinka Paulskog, konferencije Belišće, suosnivanjem belišćanske zajednice „Vjera i svjetlo“ koja se brine za mentalno hendikepirane osobe te djelujući u Caritasu belišćanske župe. Godinama je bila aktivna na svim razinama u župi sv. Josipa Radnika u Belišću.
Gđa Pavica Stanković u svom govoru nad belišćanskom groblju istaknula je: „Svi smo mi Njegovi unikati, ali gđa Vera je bila zaista posebna. Nastojala je nesebično živjeti za svoju užu, biološku, ali i za širu obitelj – Belišće. Godinama je posjećivala bolesne i potrebne kruha, kao i duhovne hrane. U bližnjima je prepoznala Isusovu prisutnost i brinula se za Njega u svakome čovjeku. Bila je legenda Belišća u pravljenju svojih specijaliteta od brašna, koje je s puno ljubavi dijelila obilazeći Belišće svojim prijevoznim sredstvom – biciklom. Vjerujemo da je velika u Božjim očima, kao i očima i srcima ljudi s kojima je živjela i dijelila ovaj zemaljski život. Zaista se maksimalno darovala Bogu i ljudima prema svojima talentima i mogućnostima.“
Za svoj rad, izuzetna ostvarenja i doprinos u humanitarnom djelovanju nagrađena je raznim priznanjima, a značajnija su „Povelja humanosti“ Osječko-baranjske županije 2003. i plaketa „Grb grada Belišća“ 2004. godine.
