U Bistrincima je, uoči blagdana sv. Ane kojega slavimo 26. srpnja, održano trodnevlje kojeg je od 23. do 25. srpnja predvodio prof. dr. Tonči Matulić, a koji je ujedno predvodio i misno slavlje na sam blagdan sv. Ane.
Inače, profesor je Matulić rodom iz Postira na otoku Braču gdje je završio osnovnu školu. Srednju je školu završio u Supetru i Splitu. Maturirao je u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Kao svećenićki kandidat Hvarske biskupije studirao je teologiju na Teologiji u Splitu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Za svećenika Hvarske biskupije zaređen je 1992. godine. Poslijediplomski studij iz moralne teologije završio je na Visokom institutu za moralnu teologiju u Rimu gdje je 1995. magistrirao, a 1998. i doktorirao. U istom se razdoblju dodatno usavršavao iz bioetike. Danas predaje kolegije iz moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Predvodeći u utorak 23. srpnja euharistijsko slavlje u prepunom svetištu, vrlo je nadahnuto započeo trodnevlje u čast sv. Ane. Svoju je homiliju posvetio Božjoj riječi koja je Stvoriteljica, a koja se, kao takva, dala „umaleniti“ u Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije, a koja je rođena od sv. Ane. To je dakle kontekst koji će biti poveznica kroz promišljanja svih ovih dana. U punini je vremena, nastavio je dalje prof. Matulić, Bog progovorio po svome Sinu koji nam Boga objavljuje na posve ljudski način. I u Božjemu Sinu pokazuje se kakav čovjek treba biti jer je Isus Krist pravi i savršeni čovjek. U kontekstu odslušanog odlomka iz evanđelja ako ostanemo povezani u toj Riječi, tada i život stanuje u nama i mi sami donosimo obilat plod.
I drugoga dana trodnevlja predvoditelj slavlja osobito je istaknuo važnost Crkve, mjesta gdje se čuva Isusova riječ i gdje je moguće doživjeti sjedinjenje s Bogom. Crkva časti Riječ kao samo Tijelo Gospodinovo. Riječ je Božja Božje sjeme, a sijač je Isus Krist. Svatko od nas, prema svojim talentima, mora dati plod.
Treći nas je dan trodnevlja prof. Matulić podsjetio na mjesto žene u Svetom pismu. Osvrnuo se na činjenicu da nam svjedočanstvo Pisma uskraćuje govor o roditeljima blažene Djevice Marije, sv. Ani i Joakimu, ali nam je pobožna legenda ispričala lijepih priča o toj poniznoj židovskoj ženi. Naime, ona je ovdje shvaćena kao suprotnost Mariji, majci sinova Zebedejevih, koja, kako slušamo iz evanđelja na blagdan sv. Jakova, Isusova apostola, vodi dvojicu svojih sinova sa sobom i za njih se zauzima preko reda. Isus se ne odriče te žene kao što se na početku povijesti spasenja Bog ne odriče niti Adama i Eve. Gospodin Isus prihvaća i ljubi ženu te joj vraća izgubljeno dostojanstvo. Sjetimo se samo kako Krist dolazi u kuću Marte i Marije, njegovog dojmljivog odnosa prema ženi zatečenoj u preljubu, a nadasve su izvanredne tri Marije koje staju uz Isusov križ na Golgoti. Na ovom nas je mjestu prof. Matulić podsjetio na „grijeh struktura“, naš realitet u kojemu nedostaje poštenja, objektivnosti, transparentnosti te morala. Odgovor nam daje, nastavlja dalje prof. Matulić, sv. Jakov koji je poslušan i vjeran Kristu do mučeničke smrti. Okruženje u kojem živimo nije baš sklono vrijednostima ljubavi, ali ljubav je jedini zakon našeg života.
Na sam blagdan sv. Ane i Joakima, roditelja Blažene Djevice Marije, 26. srpnja, brojni su vjernici pohodili misna slavlja od ranih jutarnjih sati. Večernju je misu predslavio prof. dr. Tonči Matulić i naglasio činjenicu kako je sv. Ana posvećena i prosvijetljena svojom kćeri Marijom, a ova svojim sinom Isusom Kristom.
Na kraju misnog slavlja, župnik župe Belišće fra Branko Janjić zahvalio se gradskim i županijskim vlastima na pomoći pri elektrifikaciji bistranačkog svetišta, pjevačima župe Belišće i filijale Bistrinci, ministrantima, subraći svećenicima ispovjednicima, Bratovštini sv. Ane iz Bistrinaca, a na osobit način predvoditelju misnog slavlja kroz dane trodnevlja prof. dr. Tončiju Matuliću koji je potom udijelio blagoslov djeci i roditeljima.
Ovi sveti dani, prožeti liturgijom i molitvom, bili su svojevrsna duhovna obnova za brojne hodočasnike koji su dolazili i iz udaljenijih mjesta. Svaki se dan moglo pristupiti sakramentu svete ispovijedi, ili pak uputiti svoje prošnje sv. Ani kod originalne slike koja se izlaže na blagdan sv. Ane, a čuva se u samostanu. Valja istaknuti kako su mještani Bistrinaca daleke 1797. godine u Dravi pronašli sliku sv. Ane pa su je odnijeli u mjesto kako bi se osušila. Slika je nestala, a sutradan je ponovno nađena u Dravi. Zbog toga se na tom mjestu odlučilo sagraditi poklonac. To „sveto tlo“, kako ga je u vrlo nadahnutim i teološki promišljenim homilijama nazvao prof. Matulić, zasigurno može biti obilježeno i na turističkim kartama Slavonije i Baranje, kao mjesto molitve, šutnje, tišine, traženja i osluškivanja Božje riječi.
Marija Jelkić
