Proslava blagdana sv. Antuna Padovanskoga u našoj župnoj crkvi započela je trodnevnom pripravom na večernjim euharistijskim slavljima.
Prvoga dana trodnevnice, u ponedjeljak 10. lipnja 2024., svetu misu je predslavio i propovijedao fra Maurus Dolčić, koji je u našu župu stigao iz SAD-a kako bi, zajedno sa subraćom, nazočio biskupskome ređenju mons. Ive Martinovića. Fra Maurus je, promišljajući o naviještenom evanđeoskom ulomaku, naglasio da se sv. Antunu uobičajeno molimo kada nešto izgubimo. No, zapitao se fra Maurus, molimo li se i onda kada su pojedinac i društvo izgubljeni? Evanđeoski nam ulomak pokazuje da trebamo živjeti u poniznosti. U našem je društvu izgubljeno puno pravednosti jer su ljudi izgubili osjećaj jedni za druge. Pravo mjerilo dobroga kršćanina je da ne sudimo druge, već da svaki od nas pogleda nutrinu svoga srca, zaključio je fra Maurus.
Na blagdan sv. Barnabe, drugoga dana trodnevnice, u utorak 11. lipnja 2024. župni vikar fra Mirko Mišković posvijestio je važnost apostola Barnabe koji je Božju riječ širio poganima kao što je i sv. Antun gorljivo naviještao Božju riječ spasenja.
U srijedu 12. lipnja 2024., trećega dana trodnevnice, tumačeći naviještenu Božju riječ, fra Marko Neretljak je istaknuo kako Isus ne želi da se Zakon samo izvršava. On ga, naime, želi dopuniti. Kada bismo dublje zastali kod ovoga teksta, naglasio je župnik, osjetili bismo bogatstvo i tajnu Isusova očekivanja i zahtijevanja čija je posljedica rast u vjeri svakoga od nas. Rasti možemo samo ako prepoznamo prave vrijednosti. Tako je i sv. Antun osjetio redovnički poziv. Dolaskom u franjevačku redovničku zajednicu, sv. Franjo će ga poslati u zabačeni samostan, što možda i nije bilo u skladu s njegovim očekivanjima, ali će kasnije za njega reći da je „učitelj Franjevačkog reda“. Potrebno se stoga upitati, zaključio je fra Marko, kako mi rastemo i što oblikuje naš rast.
Po završetku misnih slavlja svih ovih dana kod kipa sv. Antuna molile su se litanije njemu u čast.
Na blagdan sv. Antuna Padovanskoga u četvrtak 13. lipnja 2024. jutarnje misno slavlje predslavio je fra Mirko Mišković i istaknuo popularnost i omiljenost ovoga svetca, prvoga profesora filozofije i teologije u Franjevačkome redu. U svojoj homiliji fra Mirko je istaknuo s jedne strane njegovo bogato filozofsko i teološko znanje, a s druge strane „istinsku pobožnost koja to znanje čini autentičnim.“ Za razliku od sv. Augustina ili sv. Ivana Zlatoustoga od kojih su nam ostale sačuvane brojne homilije, od sv. Antuna ostalo nam ih je sačuvano puno manje. Na koncu je istaknuo i svojevrsnu „središnju misao“ njegovih propovijedi: „Riječ je živa tek onda kada i život govori.“
Po završetku jutarnje svete mise upriličen je tradicionalni blagoslov ljiljana, a na kraju večernjega misnoga slavlja bio je blagoslov djece.
Na kraju možemo istaknuti da je euharistijskim slavljima nazočio velik broj vjernika koji se ovome svetcu utječu u različitim osobnim potrebama.
(tekst: Marija Jelkić)