U blagdanskom ozračju brojni su se vjernici okupili 8. rujna 2025. u grobljanskoj kapelici u Belišću, posvećenoj Maloj Gospi, a podignutoj davne 1891. godine kako bi proslavili blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Prijepodnevno misno slavlje predvodio je župnik fra Marko Neretljak. Na početku svoje prigodne homilije fra Marko je govorio o velikoj radosti današnjeg dana „kada slavimo Rođenje Blažene Djevice Marije, rođenje života koji je donio onaj Život koji se u potpunosti ispunja. Jer bez Marije ne bi bilo Isusa. A bez Isusa ne bi se dogodilo ovo što mi baštinimo, a to je otvoren put Bogu.“ Naviješteni evanđeoski ulomak (Mt 1, 1-16. 18-23) kojega slušamo tri puta u godišnjoj liturgiji Crkve: na današnji blagdan, jedan dan u došašću te na misi bdijenja, izražava povijest spasenja koju Bog izvodi preko čovjeka.
Tekst nam govori, nastavio je dalje župnik, da se ne trebamo bojati vlastitog grijeha, „već se trebamo otvoriti Božjoj milosti. Ona može potaknuti naše srce da se makne od grijeha i ostane na putu Božjem, baš kao što je to bila i Marija.“ Drugo čitanje (Rim 8, 28-30) nam lijepo govori da Bog dobro surađuje s onima koji Ga ljube, Bog se raduje svakome od nas i On zna da je u nama mnoštvo darova, no on neće djelovati bez naše slobode. Mi sabrani ovdje, naglasio je fra Marko, „želimo surađivati s Bogom i nasljedovati put Djevice Marije da i mi poput nje želimo mijenjati ovaj svijet. Jedino što se od nas traži je da budemo ljudi ljubavi.“ Prvi preduvjet ljubavi, rekao je župnik, pokazuje nam Djevica Marija u svojoj poniznosti. Samo ponizan čovjek može istinski ljubiti i do kraja se darovati za drugoga. Djevica Marija nam, stoga, može uistinu biti veliko nadahnuće. Ona nas poziva da ju nasljedujemo i idemo njezinim putem. Marija je jedina koja do kraja „spremno prihvaća i vjeruje u dolazak Mesije“.
Bog preko nas želi djelovati, baš kako je djelovao preko Marije. Zato je važno da nas Marijini blagdani u tom pogledu odgajaju te da nas njezina vjera jača. Marija je Božju volju prihvaćala u poniznosti. Poniznost nije, naglašava župnik, „samo ona ljudska malenost da želimo biti negdje po strani i da se želimo kloniti prvih mjesta, već poniznost znači biti usmjeren na Boga, biti malen pred čovjekom, ali velik pred Bogom. Onaj koji se uistinu tako ponaša i otvara se Bogu, onda ga Bog čini velikim.“ U nastavku svoje homilije župnik je govorio o tome kako je Marija u molitvi bila povezana s Bogom. Potaknuo je vjernike na dublju molitvenu povezanost s Marijom i njenim Sinom. U molitvi je snaga „i kroz molitvu čovjek dobiva darove kako bi mogao ustrajati i biti posvećen u svom vjerničkom i kršćanskom poslanju.“ Na kraju svoje homilije župnik nas je pozvao da se, poput Marije, ispunjamo duhom molitve kako bi i naša djela bila djelotvornija. Sve ono što nam je teško, „prihvaćat ćemo kao dar koji nas uči mijenjati kako bismo vidjeli da sreća nije ovdje na Zemlji, nego se nalazi u nebesima. Zato, odlazeći iz ovog prostora, koji je snažio vjeru naših roditelja, pitajmo se koliko mi ulažemo u molitvu, jesmo li spremni Boga staviti u središte“, zaključio je fra Marko. Svojim je pjevanjem misno slavlje animirao mješoviti župni zbor.
Marija Jelkić
