U svetištu svete Ane u Bistrincima u nedjelju, 26. srpnja 2026., svečano je proslavljen
blagdan svetih Joakima i Ane. Proslava je započela trodnevnicom koja je trajala od četvrtka,
23. srpnja, do subote, 25. srpnja, a završena je svečanim euharistijskim slavljem na sam
blagdan svetih Joakima i Ane. Euharistijska slavlja je pjevanjem animirao združeni zbor pod
ravnanjem časne sestre Alemke Štefanko, a svaku večer prije mise vjernici su predmolili
molitvu krunice, dok su poslije mise odlazili do poklonca gdje su se molile litanije svetoj
Ani. Tijekom svih dana trodnevnice, kao i na sam blagdan, uz domaće ministrante posluživao
je i Stjepan Kuharić, bogoslov rodom iz Marijanaca.
Prvi dan trodnevnice u četvrtak, 23. srpnja, na blagdan svete Brigite, euharistijsko slavlje u
18 sati predvodio je salezijanac don Damir Stojić, a koncelebrirao je fra Marko Neretljak,
župnik i gvardijan u Belišću. Osvrćući se na naviješteno evanđelje (Iv 15,1-8), don Damir je
opisao sliku trsa i loze jer »čim se loza odvoji od trsa, loza više ne može donijeti plod, a ako
je loza vezana i dio toga trsa, ona tada donosi plod.« Povezujući ovo evanđelje s blagdanom
svete Brigite i s trodnevnom pripravom za proslavu svete Ane, predsjedatelj je rekao da su
baš te žene primjeri takvoga života, žene koje su postale svete živeći u svojoj obitelji, u
redovitosti svakodnevnoga života. U nastavku homilije rekao je da od svete Brigite trebamo
naučiti kako živjeti svoju vjeru, točnije »ne gledajte negdje dalje, gdje ćete ostvariti neku
svetost, čineći izvanredne stvari, nego budite izvanredni u redovnim stvarima.« Govoreći o
viđenjima svete Brigite, opisao je važnost molitve i koliko, primjerice, samo jedna Zdravo
Marijo može učiniti veliku razliku ukoliko je izmoljena iz srca i na neku nakanu izrečenu u
dobroj namjeri. Na kraju je rekao da je sveta Brigita molila Isusa za odgovor na pitanja:
»Zašto, Gospodine, nagrađuješ zle ljude?« i »Zašto pravednici trpe i pate?« Dobila je dva
odgovora: prvi, grješnicima se produžuje darovano vrijeme da bi imali više prilike obratiti se;
drugi, zli ljudi dobivaju ono što žele, ali to ih zapravo udaljuje od Boga, a pravednicima
muka služi u duhovnome rastu jer se sjedinjuju s Kristovom mukom. Završio je s mišlju da je
u svemu najvažnije biti krjepostan, vjeran i svet.
Idućega, drugog dana trodnevnice, misnim slavljem je također predsjedao don Damir Stojić.
Tumačeći prispodobu iz evanđelja (Mt 13,18-23), don Damir je na početku rekao da nam ona
govori »kakvi smo mi katolici.« Dodao je da je ta prispodoba jedna od rijetkih koje je Isus
protumačio učenicima, ali i jedina za koju su učenici sami tražili da ju Isus njima objasni. To
nam govori da je ta prispodoba »ključ za razumijevanje svih ostalih prispodoba« jer »ova
prispodoba ne progovara o kraljevstvu nebeskom, nego o ljudskom srcu.« U nastavku je
predslavitelj dodao da ova prispodoba govori o različitim vrstama ljudskoga srca i nastavio
objašnjavajući svaku posebno. Za početak, »sijač je Bog, sjeme je Riječ, a zemlja je ljudsko
srce te su sijač i sjeme sigurno dobri, ali upitna je zemlja.« Prvo je sjeme koje padne uz put i
ptica ga pozoba i to stanje ljudskog srca je »tolika zatvorenost da Riječ ne dopire do srca te ju
srce ne želi čuti.« Drugo sjeme padne na kamenito tlo i ne urodi plodom, a to su »plitka srca,
srca ljudi koji čak možda i idu na misu, ali čim dođe i mala kriza sve pada u vodu«, a »vjera
je zgodna kada ti zatreba.« Treće sjeme padne na zemlju, ali ga trnje uguši i to su »zavodljiva
srca, to jest ona srca koja vole Crkve, ali čim dođe neki komoditet, vjera im pada na drugu
razinu.« Ovdje je predslavitelj rekao da »nije dovoljno biti dobri, nego trebamo biti sveti
kako bismo ušli u nebo«, a također je i naglasio važnost ispovijedanja grijeha propusta. I na
kraju, četvrto sjeme je ono koje je palo na dobru i duboku zemlju, odnosno u »plodno srce,
srce ljudi koji provode vrijeme s Bogom u molitvi, ali provode i redovni sakramentalni
život.« Don Damir zaključuje homiliju s mišlju »da nam treba plodno srce kako bismo mogli
razumjeti otajstva Kraljevstva.«
Trodnevnica je završena u subotu, 25. srpnja, na blagdan sv. Jakova. Misu uočnicu je
predslavio fra Branko Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, uz koncelebraciju
fra Marka Neretljaka. Započinjući svoju homiliju, osvrnuo se na misli svetoga Pavla iz
blagdanskoga čitanja (2 Kor 4,7-15) rekavši da »čovjek unatoč svojoj snazi i silini ipak jest
kao glinena posuda.« U nastavku se pozvao na naviješteno evanđelje (Mt 20,20-28) i rekao
da ono »ocrtava da čovjek posred svih Božjih milosti i davanja, teško uočava tu vrijednost i
uzvišenost te kao da mu još nešto fali i to traži.« U nastavku, osvrćući se na likove svetih
Joakima i Ane, spomenuo je da je na Kalcedonskome koncilu definirano da je Isus Krist pravi
Bog i pravi čovjek te da, ako je Krist pravi čovjek, onda on ima pretke. Jasno da se time samo
po sebi nametnulo i pitanje tko su oni bili. Povezano s time, fra Branko je spomenuo
Jakovljevo protoevanđelje, spis koji se ne nalazi u Bibliji, a spominje živote svetih Joakima i
Ane i dodaje da su oni pravednici koji su živjeli od vjere (Rim 1,17), a takvi ljudi znaju da
Bogu ništa nije nemoguće i baš zbog toga su uspjeli u svojoj starosti dobiti kćerku, Mariju.
Predslavitelj dodaje da su uspjeli jer »Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube«
(Rim 8,28) te da i mi sami trebamo biti takvi, odnosno učiti se od svetih Joakima i Ane na
suradnju s Bogom i ljubav prema Bogu.
Na sam blagdan svetih Joakima i Ane u nedjelju, 26. srpnja, euharistijska slavlja su slavljena
u 6, 7, 8, 9, 10.30 i 18 sati. Svečano misno slavlje u 18 sati predslavio je mons. Antun
Škvorčević, požeški biskup u miru. Koncelebrirali su domaći župnik i gvardijan fra Marko
Neretljak i vlč. Ivan Popić, svećenik Požeške biskupije. Na početku homilije biskup je
postavio pitanje za razmišljanje: »Slavimo li svetu Anu, majku Blažene Djevice, ili slavimo
svetu Anu, Isusovu baku, jer se u liturgijskim knjigama sveta Ana spominje kao Marijina
majka, a papa Franjo je godine 2021. posljednju nedjelju u mjesecu srpnju proglasio danom
baka i djedova?« Biskup sljedećim riječima ističe da sve treba biti potpuno usmjereno na
Isusa i da zbog toga možemo reći da slavimo blagdan Isusove bake: »Isus je po Mariji začet
Duhom Svetim i rođen i to je naše kršćansko središnje otajstvo, Bog je htio biti jedan od
nas.« Mons. Škvorčević dalje govori da je »sveta Ana sva usmjerena na Isusa, a tek na taj
način je nešto rečeno i o Mariji koja je kći Joakima i Ane, ali određena u Božjoj providnosti s
posebnom ulogom, ulogom Isusove majke« i dodaje da »kad Bog namijeni nešto, onda to ne
može biti loše, nego je to izvrsno.« Osvrćući se na prvo čitanje (Sir 44,1.10-15) zaključuje da
se »stare ljude treba opjevati zato što su bili ljudi pobožni«, a »pobožnost je stanje srca, stanje
otvorenosti za Boga i takvo srce razumije Boga te s Bogom djeluje.« Nastavlja da baš o tome
govori i naviješteno evanđelje (Mt 13,16-17) jer »čovjek treba imati dobre oči koje vide i uši
koje čuju« i da Isus ne govori o fizičkome vidu i sluhu nego o gledanju i slušanju srcem.
Biskup ovdje ostavlja pitanje za razmišljanje: »Vidimo li mi danas kao što je tada vidjela
sveta Ana?« Predslavitelj nastavlja da je sveta Ana sa svojom pobožnošću Mariji približila
Boga jer »nije Marija tek tako mogla razumjeti anđelovu riječ, nego je morala imati sposobno
srce koje osjeća, čuje i vidi po Božjemu« i dodaje da je i danas potrebno »odgajati unuke da
oni već od malih nogu u Bogu pronalaze svoj smisao.« Vraćajući se na drugo čitanje (Kol
3,12-17), mons. Antun govori o svetome Pavlu koji je Kološanima tumačio kako odgajati i
postavio važno pitanje odijevanja svoga srca, ali i srca današnje djece. Predslavitelj dodaje da
sv. Pavao u svojoj odgojnoj formuli spominje praštanje, Kristov mir, ali i ljubav jer treba
»djecu odgajati tako da budu sposobna ljubiti i da se u njih može nastaniti neizmjerna
Kristova ljubav.« Završavajući svoju homiliju, postavio je pitanje pristupa životu i rekao:
»Dok stojimo pred svetom Anom, stojimo zapravo i pred Isusovim otajstvom, njegovom
pobjedom nad smrću, i stojimo pred izazovom svoga postojanja.« Završio je molitvom: »Ti,
Gospodine Isuse, možeš snagom svoga duha u meni ostvarivati pobjedu i daj da se ostvari taj
čovjek koga si mi ti priskrbio na svome križu i svojom uskrsnom pobjedom.«
Na kraju svečanoga misnoga slavlja svim prisutnima se obratio fra Marko Neretljak i
prvenstveno zahvalio Bogu na daru zajedništva u svetištu svete Ane, a onda i mons. Antunu
Škvorčeviću na dolasku u Bistrince i na upućenoj pastirskoj riječi. Nakon toga fra Marko mu
je u znak zahvale darovao sliku svetišta svete Ane u Bistrincima. Zahvalio je i svima koji su
pripremali ovu svečanost, svećenicima koji su predsjedali euharistijskim slavljima kao i
onima koji su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. Također je zahvalio i
gradonačelnici Ivani Jerbić, policiji, članovima Bratovštine svete Ane, bogoslovu Stjepanu,
ministrantima i zboru predvođenom sestrom Alemkom. Poslije zahvala uslijedio je
tradicionalan blagoslov djece i molitva kod poklonca.
tekst: Lucija Sipl
fotografije: Matko Jelkić
