U ponedjeljak 2. svibnja na svetoj misi u 18 sati, proslavili smo crkveni god i nebeskog zaštitnika naše župe, sv. Josipa Radnika, obljetnicu posvećenja župne crkve i samostana te Dan grada Belišća.
Ovome je slavlju prethodila trodnevna priprava koja se sastojala od pobožnosti krunice sv. Josipu, svete mise te zagovorne molitve sv. Josipu. Trodnevnicu su predvodili župnik fra Marko Neretljak i župni vikar fra Mirko Mišković.
Prvoga dana trodnevnice, 28. travnja, u svojoj je homiliji fra Marko naglasio važnost slavlja sv, Josipa za domovinu i za svakoga posebno. Tumačeći tekst navještenog evanđelja, a koji se tiče Nikodemove preobrazbe „iz zemaljskog u nebesko“, fra Marko je govorio o otvorenosti sv. Josipa Duhu Svetomu koji ga preobražava i čini dostojnim odgajateljem Božjega Sina.
Drugi dan priprave, 29. travnja, fra Mirko, tumačeći navješteni evanđeoski ulomak, ističe novo poimanje božanskog priopćavanja i objave čovjeku. Krist donosi novost: otajstva objavljuje „malenima i nejakima“. Upravo među tim malenim i nejakim prisjećamo se i sv. Josipa. On na sebe preuzima „jaram i breme, ne baš tako lako shvatljive i prihvatljive Božje volje.“ Josip je primjer i poticaj svakom kršćaninu da upravo u svojoj „malenosti i nejakosti izgrađuje Božje kraljevstvo u onim životnim okolnostima u kojima se nalazi i u onom obliku života u koji ga je Bog pozvao.“
Posljednjeg dana trodnevne priprave, 30. travnja, fra Marko je posebno istaknuo šutnju sv. Josipa (nije zabilježena niti jedna njegova riječ u Sv. pismu!) kao stvarnost kroz koju je Bog očitovao svoju snagu i prisutnost.
Svečano euharistijsko slavlje 2. svibnja u 18 sati na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku predvodio je fra Zvonimir Brusač, provincijski tajnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i asistent franjevačkog svjetovnog reda.
Valjalo bi istaknuti da je hrvatska redakcija crkvenoslavenskog jezika posebna inačica crkvenoslavenskog jezika koja se, počevši od početka 12. st., oblikovala na našem etničkom prostoru i pod utjecajem hrvatskog jezika. Ona je neodvojivi dio hrvatskog kulturnog identiteta koji pokazuje „da je moguće ravnopravno pripadati općim kulturno-civilizacijskim tekovinama, a opet biti i ostati svoj.“
U svojoj je homiliji fra Zvonimir istaknuo drugačije poslanje sv. Josipa od onoga kako je on sam zamišljao. Bog mu je namijenio „službu Marijina muža i službu oca Isusova koji se za nj brine.“ Sv. Josip bio je „muž pravedan“, koji osluškuje Božju riječ i u njoj nalazi smjernice iz kojih uči. On nas potiče kako se odvažno suočiti sa životnim nedaćama i neprilikama. Uzor je svima onima koji u tišini i skrovitosti žive i rade, obavljaju svoje dužnosti i odgovaraju na potrebe i teškoće bližnjih. Inspiriran osobom sv. Josipa i papa u miru, Benedikt XVI. će reći: „Dopustimo da nas zarazi šutnja svetog Josipa…“
Na kraju ovoga, po mnogočemu posebnoga, euharistijskoga slavlja, župnik je izrazio radost na daru vjere svetog Josipa Radnika, nebeskog zaštitnika „grada radnika i radništva“. Pozdravio je i predsjedatelja euharistijskoga slavlja te brojne svećenike koji su koncelebrirali. Zahvala je upućena i predstavnicima gradskih vlasti, crkvenom pjevačkom društvu MIR, župnom zboru, ministrantima te župnom vikaru fra Mirku Miškoviću, ceremonijaru ovoga svečanoga slavlja.
Velik broj vjernika po završetku misnog slavlja okrijepio se pićem i hranom posluženom u dvorištu crkve.
(tekst: Marija Jelkić; foto: Krešimir Šarčević)