Župa svetog Josipa Radnika u Belišću svečano je proslavila blagdan svetih Joakima i Ane u svetištu svete Ane u Bistrincima.

Svečanoj proslavi blagdana prethodila je trodnevna duhovna priprava koja je započela u subotu 23. srpnja večernjom svetom misom koju je predvodio fra Mario Jurić, gvardijan i župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi u bosanskoj Posavini. U svojoj je homiliji fra Mario naglasio važnost svetosti u svakodnevnom životu. Svetu Anu smatra našom zagovornicom i posrednicom u odnosu prema Bogu. Pitanje koje stavlja pred sve nas tiče se našeg duhovnog života i našeg odnosa prema Bogu koji zahtijeva zauzimanje za Božje, a ne ovozemaljske, materijalne vrijednosti. „Jesmo li se pomakli, napredovali od svoga krštenja?“, pita se fra Mario. Zaključuje kako ovozemaljski život treba biti ispunjen širenjem ljubavi, radosti, ali jednako tako, spremno prihvaćati svoj križ i živjeti svoju vjeru.

Drugoga dana trodnevnice 24. srpnja predslavitelj misnog slavlja bio je fra Zvonimir Brusač, provincijski tajnik i gvardijan Samostana svetog Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Predslavitelj je, potaknut evanđeoskim ulomkom, svoju propovijed započeo razmišljanjem o molitvi. Uslijedio je niz pitanja koja svaki vjernik mora sebi posvijestiti, a tiču se našeg stava prema molitvi. Citiravši riječi teologa fra Bonaventure Dude: “Reci mi koliko moliš, pa ću ti reći koliko vjeruješ!“, upućuje nam snažnu poruku o važnosti molitve koja nas jača u vjeri, ali i u kojoj molimo za naše , kao i za potrebe drugih. Molitva dolazi, nastavlja dalje fra Zvonimir, „kao poticaj iznutra, od Boga, da molimo.“

Treći je dan, 25. srpnja, predslavio fra Ivo Martinović, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša. Potaknut evanđeoskim ulomkom, svoju je homiliju započeo govorom o majci Zebedejevih sinova, koja, kako slušamo iz evanđelja na blagdan svetog Jakova, vodi dvojicu svojih sinova za sobom i za njih se zauzima „preko reda“. Lik svete Ane, naprotiv, pokazuje nam posve drugačiji lik žene. Ona, naime, živi svoj vjernički poziv poput svake majke i oca, redovito odlazeći u hram na molitvu i razmišljajući o Božjoj riječi, ali „nemamo svjedočanstva da je tražila neki privilegij od Gospodina, osim što je molila da joj, kao nerotkinji, Bog udijeli dijete“, zaključuje fra Ivo. Vjerna Bogu i ustrajna u zajedništvu s njim slijedi put „redovite vjere“, poniznosti, molitve i ustrajnosti. U svojoj se homiliji fra Ivo osvrnuo i na takozvanu „kulturu odbacivanja“. Stav je to današnjeg mentaliteta kako stariji nemaju ništa za ponuditi i poručiti mladima, iako znamo da život treba vrjednovati u svim njegovima dimenzijama i stanjima. Ili, kako nam poručuje papa Franjo, „treba ući u zajedništvo mudrosti i ljubavi, prihvaćanja i pomaganja, da se ostvari ljepota života.“

Ove je godine, na 225. obljetnicu čudesnog pronalaska slike svete Ane na Dravi, svečano euharistijsko slavlje na sam blagdan svete Ane 26. srpnja, predslavio uzoriti gospodin kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u miru. Uzoriti je kardinal svoju homiliju započeo mišlju o životu kao Božjem daru. Svetu Anu i Joakima častimo jer je Bog preko njih dao „najljepše biće na zemlji“. Ističe kako „društvo raste ili pada u odnosu prema poštovanju žene i majke.“ Slaveći ove svete roditelje molimo da nam izmole vrjednovati „obiteljsko gnijezdo“, kako bismo slavili život kao dar i blagoslov od Boga.

Na kraju misnog slavlja, župnik Župe svetog Josipa Radnika u Belišću fra Marko Neretljak uputio je riječi zahvale uzoritom gospodinu kardinalu Vinku Puljiću za njegov dolazak, subraći koja su predslavila trodnevnu pripravu, svećenicima valpovačkog dekanata koji su ispovijedali tijekom svih ovih dana, objedinjenom pjevačkom zboru na animiranju svetih misa, ministrantima, Bratovštini sv. Ane iz Bistrinaca te, na kraju, hodočasnicima na dostojanstvenom slavlju kroz dane trodnevnice i proslave samog blagdana.

Po završetku misnog slavlja uslijedio je blagoslov djece i roditelja te posvetna molitva svetoj Ani.

Ovi sveti dani, prožeti liturgijom i molitvom, bili su svojevrsna duhovna obnova za brojne hodočasnike koji su dolazili i iz udaljenijih mjesta. Svaki se dan moglo pristupiti sakramentu svete ispovijedi, ili pak uputiti svoje prošnje sv. Ani kod originalne slike koja se čuva u svetištu. Valja istaknuti kako su mještani Bistrinaca daleke 1797. godine u Dravi pronašli sliku sv. Ane pa su je odnijeli u mjesto kako bi se osušila. Slika je nestala, a sutradan je ponovno nađena u Dravi. Zbog toga se na tom mjestu odlučilo sagraditi svetište.

(tekst: Marija Jelkić; foto: Krešimir Šarčević)