U našemu samostanu i župi 4. listopada 2024. svečano je proslavljena svetkovina svetoga Franje Asiškoga. Njoj je prethodila trodnevnica koju su predvodili fra Marko Neretljak i fra Mirko Mišković.
Prvoga dana trodnevnice, 1. listopada 2024., misno je slavlje predslavio samostanski i župni vikar fra Mirko Mišković. U koncelebraciji je bio župnik fra Marko Neretljak, đakonirao je fra Tomislav Sabađija, a asistirao Ivica Šarčević, član belišćanskoga bratstva OFS-a. Na početku misnoga slavlja fra Mirko je naglasio kako je na današnji dan daleke 1882. godine posvećena prvostolnica naše mjesne Crkve, đakovačka katedrala. Nakon naviještenoga evanđeoskoga ulomka propovijedao je fra Tomislav Sabađija. Istaknuo je kako je sveti Franjo imao „blistavu budućnost, a sanjao je križ.“ Samo preko križa, koji je jedini mogući put u nebo, može se baštiniti život vječni, zaključio je svoju homiliju fra Tomislav. Prije završnoga blagoslova molile su se litanije svetome Franji, a potom su u Dvorani blaženoga Alojzija Stepinca započeli i otvoreni XIV. dani franjevaštva. Ove su nam se godine predstavile franjevačke zajednice povezane sa samostanom u Belišću, a koje djeluju unutar župe. Najprije se predstavilo bratstvo Franjevačkoga svjetovnoga reda (OFS, Ordo Franciscanus Saecularis). On je ustanovljen po nadahnuću i po uzoru na djelovanje svetoga Franje. Bratstvo su predstavili i o važnim mjestima u životu svetoga Franje govorili mjesni ministar Šimo Šarčević i učitelj za formaciju Krešimir Šarčević. Obojica su se potrudila upoznati sve prisutne s poviješću OFS-a u Hrvatskoj, a na osobit način s postojanjem ove zajednice u Belišću. Duhovni asistent fra Mirko Mišković je govorio o duhovnosti svjetovnih franjevaca. Odlika je franjevačke škole duhovnosti pretočiti evanđelje u konkretne životne okolnosti i situacije. Evanđelje Isusa Krista „ucjepljuje se u onaj prostor i ono vrijeme u kojemu se sada nalazimo i u kojemu sada živimo“, kazao je fra Mirko. Ove će pastoralne i katehetske godine bratstvo OFS-a ponuditi takav oblik duhovne obnove i poučavanja u kojemu će Kristovo evanđelje oživjeti u našim životima, zaključio je fra Mirko.
Drugoga dana trodnevnice, 2. listopada 2024., na spomendan svetih Anđela Čuvara, misnim je slavljem predsjedao župnik fra Marko Neretljak. Koncelebrirao je samostanski i župni vikar fra Mirko Mišković, đakonirao fra Tomislav Sabađija, a asistirao Ivica Šarčević. U svojoj je homiliji fra Marko naglasio kako se naviješteni evanđeoski ulomak uklapa u ovo slavlje. Isus pred apostole i pred nas stavlja sliku djeteta. Dijete vjeruje roditeljima i ima povjerenja u njih kao što i mi imamo povjerenje u Boga i oslanjamo se na njega. Međutim, nastavio je dalje fra Marko, „djeca u Isusovo i današnje vrijeme nisu bila ista.“ Dok su u ranijim razdobljima ljudske povijesti „stariji bili u središtu, danas su djeca važan čimbenik u životu, na neki su način i uzvišena.“ Govoreći o svetom Franji, istaknuo je kako on nije želio biti na prvome mjestu: htio je ostati ponizan i vjeran Bogu. Vrlina služenja koju je njegovao poželjna je i drugim ljudima. Primjer svetoga Franje pokazuje spremnost na žrtvu i odricanje jer Bog to oplemenjuje. Plemenitost, poniznost i jednostavnost temelji su franjevačke karizme, zaključio je župnik svoju homiliju. Nakon litanija svetome Franji i završnog blagoslova susret se nastavio u Dvorani blaženoga Alojzija Stepinca, gdje je predsjednica Mjesnog bratstva Frame u Belišću Noemi Bugarinović predstavila zajednicu Franjevačke mladeži. Ovu zajednicu čine mladi okupljeni oko Isusa Krista i Božje riječi te djeluju, potaknuti snagom Duha Svetoga, po uzoru na svetoga Franju Asiškoga. U zajednici se okupljaju mladi ljudi od petnaeste do tridesete godine života koji su odlučili svoj život usmjeriti prema vrijednostima nadahnutima primjerom svetoga Franje. Ove je godine Frama Belišće proslavila trideset godina svoga postojanja, prisjetila se Noemi, otkako je daleke 1994. godine fra Ivan Široki osnovao ovu zajednicu u našoj župi. Dvadesetak mladih okuplja se petkom u večernjim satima. Susreti su molitvenog karaktera i prožeti su franjevačkim temama, ali ne nedostaju ni različite proslave, igrokazi, volonterske aktivnosti kao i odlasci na obećanja, hodočašća i Franjevački hod. Fra Marko je zahvalio na radosnom i iscrpnom predstavljanju ove zajednice i naglasio kako svojim oduševljenjem može (p)ostati zajednica mladih u hodu u vjeri i zajedništvu.
U četvrtak, 3. listopada 2024., uoči svetkovine svetoga Franje Asiškoga, proslavljen je zadnji dan trodnevnice. Svetu je misu predslavio fra Mirko Mišković, đakonirao fra Tomislav Sabađija, a asistirao Ivica Šarčević. Po završetku svete mise uslijedio je obred preminuća svetoga našeg oca Franje. Iscrpljen pokorom i mnogim bolestima, sveti Franjo smjerno očekuje smrt. Preminuo je navečer 3. listopada 1226. godine, u dobi od četrdeset četiri godine. Pred vjerničkim pukom čitalo se Izvješće svetog Bonaventure o blaženom preminuću svetoga našega oca Franje. Nakon naviještenoga evanđeoskoga ulomka, u homiliji je fra Mirko kazao kako je „3. listopada 1226. godine ležeći na goloj zemlji preminuo sveti naš otac Franjo, đakon i utemeljitelj triju franjevačkih redova, svetac koji se – po mišljenju mnogih – najviše približio Kristovu evanđelju.“ U svojoj Oporuci, napisanoj nekoliko dana prije smrti, sveti Franjo traži da se u život pretoči ono što evanđelje sadrži. Velik je to zadatak za franjevačku obitelj koja je pozvana otkriti svoje korijene i posvjedočiti svijetu svoje izvore. Potrebno je, stoga, svetoga Franju „ponovno ucijepiti u stvarnost ovoga svijeta te otkriti i obnoviti franjevačku karizmu“, zaključio je fra Mirko.
Na samu svetkovinu 4. listopada 2024., uz animiranje župnoga zbora, svetu je misu predslavio župnik fra Marko Neretljak, koncelebrirao je samostanski i župni vikar fra Mirko Mišković, a đakonirao fra Tomislav Sabađija. Nakon naviještenoga evanđeoskoga ulomka propovijedao je fra Tomislav Sabađija. U svojoj je homiliji istaknuo kako su ljudi u svetome Franji prepoznali vizionara svojega vremena. „Koliko mi dopuštamo da se Isus rodi u našim srcima, svjesni kako sve više ljudi odbacuje Boga?“ Ovim je pitanjem fra Tomislav zaključio svoju homiliju.
Po završetku misnoga slavlja, a prije završnoga blagoslova, fra Marko je svima čestitao svetkovinu ovoga velikoga svetca, a na osobit način franjevačkoj obitelji koja i dalje treba nasljedovati Krista po primjeru svetoga Franje. Ta Franjina cjelovitost duše u siromaštvu, poniznosti, jednostavnosti i malenosti postala je nadahnuće mnogima, pa tako može biti i nama.
U nastavku je uslijedilo bratsko i sestrinsko druženje oko stola gdje su nazočni vjernici imali priliku okrijepiti se jelom i pićem, kao i bolje se upoznati s članovima franjevačke obitelji u našoj župi.
Na kraju, možemo biti zahvalni dragome Bogu za primljene milosti tijekom svih ovih dana.
(tekst: Marija Jelkić; foto: Krešimir Šarčević)