U četvrtak, 11. lipnja 2020. g. slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove- Tijelovo. Nakon svečanog misnog slavlja koje će biti u župnoj crkvi s početkom u 8.00 sati procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom krenuti će iz crkve prema centru grada Belišća sa sljedećim postajama:
Pozivamo sve vjernike naše župe da se sudjeluju u Tijelovskoj procesiji.
Zašto procesija?
Tijelovska procesija je javno očitovanje vjere u trajnu prisutnost Krista pod prilikama posvećenog Kruha. No, za vjernike koji primaju Krista u pričesti to znači biti i živa pokaznica u svijetu. Primajući Krista, prihvaćamo da nas On čini svojom slikom u svijetu. U Tijelovskoj procesiji slijedimo Njega koji se u tom Kruhu daje da bismo imali život. Papa Benedikt XVI. to je lijepo definirao: „S kruhom vječnog života nebo silazi na zemlju. Božje sutra uključuje se u sadašnjost, a vrijeme je kao zakriljeno božanskom vječnošću.“ Procesije najčešće imaju i četiri postaje. Red euharistijskih procesija donosi četiri teme s odlomkom iz Svetog pisma i posebnim molitvenim zazivima. Teme se odnose na ono što Euharistija predstavlja:
1) Euharistija – trajna prisutnost Kristova;
2) Euharistija – Kristov i naš Vazam;
3) Euharistija – žrtva;
4) Euharistija – gozba.
U četirima postajama možemo čitati i Kristov blagoslov na sve četiri strane svijeta.
Poruke svetkovine Tijelova
Dvije su poruke proslave ove svetkovine. Prva je Božja poruka čovjeku: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao! To su Isusove riječi. I po tome znaku je trajno prisutan među nama, ali ne da bismo su se samo divili, već da bismo ga i nasljedovali, da bismo mu dopustili da preko nas bude prisutan u svijetu. Druga poruka je naša: vjerujemo da je u tom posvećenom Kruhu prisutan Isus Krist, Uskrsli, Onaj kojega blagujemo da bismo imali život vječni i da bismo po njemu bili slika ljubavi u svijetu za svakog čovjeka. Tijelovo je svetkovina onih koji Krista priznaju Spasiteljem, Otkupiteljem i slave Njegovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ovu svetkovinu mogu prihvatiti samo oni koji vjeruju u Uskrsnuće. Pravo tijelo Kristovo nije samo ono koje je rođeno od Marije, umrlo i probodeno na križu, nego i ono uskrslo, živo u Duhu. Na oltaru je pravo tijelo, ali samo zato što je uskrslo, inače bi bila samo njegova mrtva relikvija. Krist je Jaganjac koji je žrtvovan, umro je s vidljivim ranama, ali je istodobno uspravan, na nogama, tj. uskrsnuo i živi.