Velika subota: Vazmeno bdijenje

11. 4. 2020.

Mt 28, 1-10
Uskrsnu i ide pred vama u Galileju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”

Riječ Gospodnja.

HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE

Draga braćo i sestre, Crkva danas proživljava Veliku subotu, dan Božje šutnje. Možemo slobodno reći dan zbunjenosti i upravo je to jedan od onih dana u kojima se čini da je sve izgubljeno. Isus položen u grob dijeli sa čitavim čovječanstvom tragediju smrti. To je tišina koja govori i izražava ljubav kao solidarnost s onima koji su vječno napušteni, do kojih Sin Božji dopire ispunjavajući prazninu koju samo beskrajno milosrđe Boga može ispuniti. Bog šuti, ali iz ljubavi. Na ovaj dan ljubav postaje očekivanje života u uskrsnuću.

I kada sami kroz život proživljavamo takve trenutke možemo se osloniti da je u povijesti postojao dan u kojemu se sve činilo zatvoreno u grobu, sve se činilo nekako nenadoknadivim. Ali ipak usklik „Znamo da si doistine uskrsnuo Božji Sine” mijenja naš pogled. To je onaj bitni i središnji sadržaj naše vjere. To je temelj na komu se gradi sva naša nada i optimizam. Te riječi izriču stvarnu novost kršćanstva koja je zajamčena Božjim autoritetom, da je Bog u ovaj dan, po svome Sinu pobijedio smrt i nama širom otvorio vrata, ulaz u vječni život, život bez svršetka. Tu novost i tu radosnu vijest nitko nema i ne može dati, samo i jedino Bog.

Sve ovo veliko je otajstvo ljubavi i milosrđa. Naše riječi su siromašne i nisu dovoljne da do kraja izraze to otajstvo. U Božjim planovima i u događajima koje Bog izvodi sve ima svoje značenje. Prvi dan tjedna je u Bibliji označen kao dan početka Božjeg stvaranja. I upravo po Uskrsu započinje jedno novo stvaranje, preobraženje svijeta i čovjeka, početak novog odnosa čovjeka s Bogom.

Također, ove je noći Crkva u iščekivanju Uskrsnuća Gospodinova. Vazmeno trodnevlje ima svoje uporište upravo u ovome bdjenju. To je bdjenje u kojemu – kako kaže sam naziv – valja biti budan. Noć u kojoj onaj tko ima vjere ne bi trebao spavati, nego bi trebao iščekivati. To je pomalo smisao i cijeloga našeg života. Gospodin dolazi kako bi se susreo s nama – dolazi da bi nas spasio. I sama biblijska čitanja podsjećaju nas na sve one noći u kojima je ljudski rod bio spašen, od Stvaranja do prolaska Crvenim morem.

U ovom večerašnjem bdijenju slavimo najsvečaniji i najčudesniji događaj Isusove pobjede nad smrću, tamom i grijehom. Ovo je, naime, noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. A u svečanom hvalospjevu uskrsnoj svijeći čuli smo kako Crkva pjeva: „Nek usklikne sada nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji.. Jer, ovo je noć koja vraća milost i otima nas od tmina grijeha i opačina svijeta”. U liturgiji ove svete noći isprepliću se toliki događaji naše vjere. U tren oka prelazi se iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost i svetost. Možemo osjetiti da liturgija večeras kao da nebesko sa zemaljskim spaja, a božansko s ljudskim umrežuje i povezuje.

Braćo i sestre, Bog je uvijek nepredvidiv i iznad svakog našeg očekivanja. Mučne prilike u svijetu koje proživljavamo zadnjih tjedana kao da nam oduzimaju sposobnost povjerovati da je Bogu moguće i dalje nastaviti stvarati jedan novi svijet. Sile zla i bolesti kao da su se ušuljale da unište svaku vjeru u život i stvaraju dojam da je Bog daleko i da neće učiniti ništa. U ovim svetim danima sjetimo se da su ovakve prilike uvijek prethodile dubljem Božjem zahvatu kojima Bog želi čovjeka privući k sebi da bude samo na njega oslonjen.

Za one koji su trpjeli i Veliki Petak i Velika Subota činili su se jako dugima. Ali isplatilo se vjerovati. Upravo mi kršćani pozvani smo da budemo nositelji te nade. Čuli smo kako se nebesko sa zemaljskim spaja. Raspeti i pokopani Krist je uskrsnuo. Kristovo uskrsnuće kamen je temeljac naše vjere. S pravom je sveti Pavao ponesen tom istinom vjere napisao: „Da Krist nije uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje”.

„Što tražite Živoga među mrtvima?“. To je pitanje koje ona dva anđela postavljaju i nama večeras. Vjeruješ li da je Gospodin doista uskrsnuo, da je živ? Ako vjeruješ, pokazuje li to tvoj život? Danas na osobit način zahvalimo Gospodinu za svjetlo koje je donio u naš život. Ženama je rečeno da se sjete što im je Isus govorio u Galileji. Sjetimo se i mi svih svojih susreta s Gospodinom i neka nam ona budu podsjetnik da je živ.

Stoga, ispunjena srca njegovom blizinom, molimo Oca Nebeskoga neka „primi našu večernju žrtvu hvale”.

fra Josip Dolić TOR