Naše zahvalno hodočašće povodom obilježavanja 60 godina od ponovnog osnutka
župe i samostana u Belišću započeli smo u ranim jutarnjim satima u subotu, 16.
svibnja 2026. godine. Na put prema nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu
krenuli smo s dva autobusa predvođeni župnikom i gvardijanom fra Markom
Neretljakom. Od jeseni 2025. godine ovo svetište je uzdignuto na čast papinske
manje bazilike.
Nakon što smo stigli u Karlovac, imali smo priliku pristupiti sakramentu pomirenja,
moliti krunicu sv. Josipu te poslušati mons. Antuna Sentea, ml., rektora svetišta sv.
Josipa i dekana Karlovačkog dekanata, koji je predvodio molitvu krunice sv. Josipa,
ali je također prije krunice upoznao sve prisutne hodočasnike sa svetištem u kojem
se nalaze. On je u tome uvodnom govoru ispričao o povijest župe i izgradnje crkve,
povezanost župe s blaženim Alojzijem Stepincem te je nabrojao umjetnička djela
koja hodočasnici mogu vidjeti u i izvan crkve (kip sv. Josipa s djetetom Isusom, kip
sv. obitelji, Majku Božju, mozaik, vitraže, svetohranište i sl.) i naveo zanimljivost
vezanu uz križni put koji se nalazi u crkvi (posebno se svidio Majki Terezi kad je
jednom prilikom posjetila Karlovac, a kako nije imala priliku ponovno ga doći vidjeti,
postavljen je njezin kip ispred same crkve).
Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predvodio je duhovni voditelj našeg
hodočašća fra Marko Neretljak, a slavlje je pjesmom animiralo CPD “Mir” iz Belišća
pod ravnanjem maestra Želimira Sušića koji su pjevali na hrvatskome jeziku i na
hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. Uz fra Marka su suslavitelji bili mons. Antun
Sente te vlč. Vjekoslav Kovač koji je u Karlovac došao sa svojim župljanima iz
Riječke Kantride.
Na početku euharistijskoga slavlja mons. Antun se obratio nama “Josipovim
hodočasnicima” rekavši kako pozdravlja župljane iz Belišća koji slave 60 godina
svoje župe te da mu je drago što može pozdraviti prisutnu gradonačelnicu gđu. Ivanu
Jerbić, CPD “Mir” iz Belišća, a posebno predvoditelja misnog slavlja, fra Marka
Neretljaka. Nakon belišćana, pozdravio je i hodočasnike iz župe sv. Antuna
Padovanskog s Kantride u Rijeci. Mons. Antun je pročitao misne nakane koje su
hodočasnici mogli upisati prije početka euharistijskoga slavlja.
Riječ Božju protumačio nam je mons. Antun Sente. Na početku homilije osvrnuo se
na bogatstvo “glagoljaške mise” te pronašao poveznicu Belišća u kojem djeluju
franjevci trećoredci glagoljaši i Rijeke koja je okružena glagoljicom (Kvarner, Istra i
otoci). Dodao je na to sljedeće: “kada su na 2. Vatikanskom saboru raspravljali o
tome da uvedu liturgiju na narodni jezik, hrvatski su biskupi za saborske oce
organizirali misu na staroslavenskom jeziku kako bi se biskupi uvjerili da je moguće
slaviti misu i na nekom jeziku koji nije latinski”. Osvrćući se na evanđelje (Iv 16,23b-
28) koje je navješteno rekao je kao prvo da se nalazimo u prvoj devetnici Crkve, a to
je vrijeme između svetkovine Uzašašća Gospodinova i svetkovine Pedesetnice, a
kao drugo da je tekst iz evanđelja Isus izrekao na dan Posljednje večere nakon što
je večeru napustio izdajnik Juda. “Ne moramo uvijek do kraja razumjeti što nam Bog
govori, ali važno je da se trudimo biti u tom svetom ozračju poput ovog misnog
hodočasničkog slavlja”, rekao je domaćin nastavljajući svoju misao o evanđelju.
Nastavljajući svoju homiliju, ispričao je hodočasnicima događaj od prošle godine
kada je 15-ogodišnji dječak neobjašnjivo ozdravio nakon kliničke smrti, a čija je
majka, dok je on bio u bolnici, došla u svetište u Karlovac, dala zavjet i postila o
kruhu i vodi dok dječaku nije bilo bolje. Propovjednik je istaknuo kako je tek nekoliko
mjeseci kasnije saznao što se zapravo tih dana događalo. Homiliju je nastavio s
iskustvima žena koje su imale problema sa začećem, ali su po zagovoru svetoga
Josipa uspjele postati majke te je rekao kako on zna za barem 40 djece koja su
isprošena u ovom svetištu. Mons. Sente dodaje “Kad odlučimo više biti Božji, onda
đavao ne može mirovati nego provocira podmetanjem, nekom teškoćom, nekim
križem, ne bi li se mi odvratili od dobroga.”, ali i kaže da to znači da smo baš u tom
trenutku na dobrom putu. Završio je svoju homiliju dajući nam na razmišljanje da
“trebamo znati da kada molimo Boga za neku pomoć u našem životu, da to neće biti
bez činjenice da budemo slični Kristu u nošenju križa jer nas Bog kroz uslišavanje
naših molitava želi odgojiti da budemo sposobni poput Krista s križa zavapiti “Oprosti
im jer ne znaju što čine!” jer vjernik zna da nakon muke dolazi radost Uskrsnog
jutra”. Povezao je to sa svetim Josipom koji je u svom životu čuvao Mariju i
posluživao Krista te Krista pripremao da bude sposoban za sve što ga čeka.
Poslije popričesne molitve i zajednički izmoljene molitve svetomu Josipu, vlč.
Vjekoslav i fra Marko uručili su darove domaćinu mons. Senteu.
Nakon završetka misnog slavlja i zajedničkog fotografiranja u manjoj bazilici u
Karlovcu sjeli smo u autobuse i uputili se prema Krašiću, mjestu našeg blaženika
Alojzija Stepinca. Domaćini su nas tamo dočekali u restoranu Lenalux Krašić koji se
nalazi u sklopu krašićkog DVD-a. Nakon zajedničkog blagovanja zaputili smo se
prema crkvi u Krašiću, ispred koje smo prvo obavili zajedničko fotografiranje, a u
kojoj smo potom izmolili Križni put s blaženim Alojzijem Stepincem. Nakon molitve
obratio nam se vlč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću. On nam je ispričao o životu i
mučeništvu bl. Alojzija koji je rođen u malom selu Brezariću pokraj Krašića, a
preminuo u Krašiću. Govoreći o mučeništvu bl. Alojzija ispričao nam je što je sve
doživio, od komunističkog režima koji je vladao u tadašnjoj Jugoslaviji, sam
Stepinac, ali i njemu dragi i bliski ljudi (majka Barbara, župnik Vraneković, časne
sestre). Na koje se sve načine blaženik borio za Crkvu, što je sve pretrpio za vrijeme
svoga života, ali i što su sve radili s njegovim tijelom poslije smrti. Nakon toga je
ispričao što sve možemo vidjeti u spomen-domu koji se nalazi pokraj crkve
(blaženikova soba, soba župnika Vranekovića, sobe časnih sestara, kip majke
Barbare i dr.). Na kraju susreta izmolili smo zajedno s vlč. Ivanom Molitvu za
proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca te se uputili u obilazak spomenutog
spomen-doma.
Ispunjeni zahvalnošću, svim dobivenim milostima te novim iskustvima i novim
znanjima kući smo se vratili u večernjim satima razmišljajući o riječima vlč. Ivana
“Neka vam ovo hodočašće ne bude da ste išli samo na predavanje i izmoliti križni
put nego da se svi zapitamo koliko volimo majku Crkvu”;.
(tekst: Lucija Sipl, foto: Tea Cindori i Lucija Sipl)
