Izgradnja župne crkve sv. Josipa Radnika
Prvi župnik Belišća, podržan od svojih vjernika, poduzimao je sve da se u što kraćem vremenu sagradi dostojna župna crkva. Vjernici su odredili samodoprinos za njezinu izgradnju, a u valpovačkom i donjomiholjačkom dekanatu provedeno je prikupljanje pomoći za gradnju crkve u Belišću.
U pitanju je bila lokacija nove crkve i dozvole vlasti koje su na svaki način ometale dobivanje zemljišta. Tako je npr. bila odbijena molba s obrazloženjem da Urbanistički plan nije predvidio izgradnju crkve te da je to moguće učiniti na zemljištu preko rijeke Karašice i slično. Naposljetku je Župa dobila zemljište za gradnju crkve na lokaciji Prilaz 13.
Novu je crkvu projektirao ing. Julijan Domanovac, dok je građevinske radove izvodilo poduzeće „Izgradnja“ iz Valpova. Gradnji crkve pristupilo se u srpnju 1970. godine, a već 25. listopada biskup Stjepan Bäuerlein blagoslovio je kamen temeljac. Toj je svečanosti prisustvovalo 5.000 vjernika Belišća i okolnih mjesta uz predstavnike društveno-političkog života, susjedne župnike i pravoslavne svećenike.
U daljnjoj su izgradnji crkve mnogo sudjelovali i sami vjernici predvođeni župnikom i kapelanima. Po završetku, crkva je sličila tvorničkoj hali dugačkoj 30, a širokoj 35 metara, pregrađenoj staklenim zidovima. Zvono je na toranj montirao 12. prosinca 1971. godine Ivan Orešković, a za Božić te godine crkva je izvana zatvorena. Skromni crkveni namještaj preseljen je iz stare „karton-katedrale“ u novu crkvu te je tada slavljena i prva polnoćka, velik i radostan događaj za sve belišćanske vjernike. U godinama koje su slijedile vraćali su se dugovi i činilo se puno toga što danas belišćansku crkvu čini lijepom i privlačnom. Pomoć za njezinu gradnju tražena je i dobivena na raznim stranama i na razne načine koji odaju izuzetnu odlučnost o. Bernarda da Belišćanima podari dostojan bogoslužni prostor. Do 1972. godine u gradnju je uloženo 300.000 DM, a puno toga tek je trebalo napraviti. Belišćanskoj crkvi kumovali su Ivan Brener, Vilhelm Deko, Jozo Vuković, mons. David Kolesarić te Pero Milovanović.
Akademski kipar Josip Poljan izradio je kip uskrslog Isusa koji dominira prostorom crkve, a blagoslovljen je 17. lipnja 1973. godine. Korpus je niz godina stajao na hrastovu križu, a prigodom obnove crkve 1996. godine postavljen je u viseći položaj iza glavnog oltara. Uz ovaj kip na sporednom se oltaru nalazi kip sv. Josipa Radnika, rad kiparice Lojzike Ulman iz 1967. godine.
Godine 1974. kupljena je kuća „Bar Frankopan“ i adaptirana za samostan franjevaca trećoredaca glagoljaša. Novo električno zvono s pet glasova, uvezeno iz Italije, montirano je 23. rujna 1978. godine. Na sporednim oltarima nalaze se jednostavni kipovi Gospe Lurdske i sv. Antuna, a prigodom posvete crkve 1996. godine crkva je dobila kip sv. Josipa s djetetom Isusom, dar samostana sv. Marije iz Glavotoka na Krku. U crkvi se nalaze i manje orgulje, izrađene u Münchenu. Tijekom obnove 1996. godine u crkvi je uređen strop i svetište koje je dobilo oltar s moćima sv. Leopolda Bogdana Mandića, krstionicu, ambone i pomoćne stoliće izrađene u mramoru. Domaći slikar i župljanin Zdenko Krulić 1999. i 2000. godine oslikavao je crkvu uljima na platnu, velikih formata, likovima sv. Franje i sv. Klare, koji se nalaze na glavnom oltaru.
Prigodom proslave 50. godina od osnutka Župe i djelovanja franjevaca trećoredaca glagoljaša u nedjelju, 18. rujna 2016. godine, svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki, mons. dr. Đuro Hranić, u prisustvu mnoštva župljana okupljenih oko Gospodnjeg oltara i 20-ak svećenika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, valpovačkog i donjomiholjačkog dekanata, otac nadbiskup otkrio je i posebno spomen-obilježje u župnoj crkvi koje u sebi sadrži opeku iz Svetih vrata bazilike sv. Petra u Vatikanu kao spomen na taj značajan događaj.