voditeljica: č. s. Alemka Štefanko
Župa Belišće mlada je župa, utemeljena 1966. godine. Potrebno se vratiti unatrag, na začetak zbora, kako bi se bolje vidjela i shvatila današnjica. Na samom začetku Župe, počevši od bogoslužja, oko prvog župnika fra Bernarda Rubinića okupljali su se pjevači u kapelici od dasaka i kartona, kao i u dvorištu kapelice.
Prvi orguljaš bio je Antun Takalić „Tunoš“, pune četiri godine. Odlaskom u Australiju, naslijedila ga je Mandica Vuksanić. Pomoć je stizala i od časnih sestara iz Valpova. Vjernici su već bili u novoj crkvi kad su 25. studenoga 1973. godine dobili prve časne sestre iz Blata na Korčuli. Tada je bilo riješeno pitanje vođenja zbora i sviranja, jer je taj posao preuzela č.s. Ksaverija, a uz nju su još bile č.s. Vilibalda, č.s. Leonija i č.s. Ksenija. Na misnoj svečanosti jednom prilikom sudjelovali su i VIS „Žeteoci“ iz Zagreba.
Iz Rima je 31. siječnja 1977. godine stigla obavijest za premještaj sestara, pa su Belišće napustile 22. travnja 1977. godine. Zbog pomanjkanja kadra druge časne sestre nisu bile upućene u Belišće. Kako se u međuvremenu Antun Takalić vratio iz Australije, ponovno je preuzeo sviranje, a po potrebi i svećenici, počevši od župnika, o. Tarzicija, o. Lovre, pa sve do nastavnika glazbe Antuna Lulića.
Radilo se na tome da Župa dobije druge časne sestre, nakon čega su stigle č.s. Alojzijana Alšić i č.s. Klarisa Rimac iz Đakova, reda sv. Križa. Početkom Domovinskog rata povukle su se u Osijek, tako da je Župa ponovno ostala bez stalnih časnih sestara. S obzirom na manjak kadra u redovima časnih sestara, zbor je bio posebno blagoslovljen kad su časne sestre istog reda počele putovati i dolaziti u Belišće na vježbe pjevanja i za mise nedjeljom i blagdanima. Prva je dolazila č.s. Jelena Damjanović kao orguljašica i voditeljica zbora. Nikada joj nije bilo teško dolaziti u Belišće, bez obzira na vremenske uvjete, s puno ljubavi i žrtve. Uvela je dnevnik rada i prozivnik članova zbora. Po potrebi, zbor je imao vježbe pjevanja i po tri puta tjedno.
Nakon što je č.s. Jelena premještena u drugu župu, zbor je nastavila okupljati članica zbora Marijana Majdenić, a izvjesno vrijeme i njena kći Ana Majdenić kao orguljašica i voditeljica zbora. Prema mogućnostima, uključivala se i Mihaela Samardžija.
Dužnost voditeljice zbora i orguljašice preuzela je č.s. Rozalina Ribinski 20. rujna 1997. godine, također putujući do Belišća iz svog samostana. Č.s. Rozalinu naslijedila je č.s. Kristijana Kolić, a nakon nje č.s. Marija Bajić 28. rujna 2002. godine.
Današnji zbor broji tridesetak članova, a vodi ga č.s. Alemka Štefanko od 16. ožujka 2003. godine. Vrlo je uporna, ne posustaje i posebno se trudi oko učenja i vježbanja članova zbora. Repertoar je prema Kantualu, no uvijek se dodaje nešto novo što se traži od zbora. Za takav ozbiljan rad potrebna je disciplina i redovito dolaženje na vježbe pjevanja. Zbor se uvijek pomlađuje, što je za svaku pohvalu. Lijepo je zajedno u zboru vidjeti članove od samog začetka Župe i zbora, kao i bračne parove i njihovu djecu. Uzor obiteljskog života i djelovanja u zboru je obitelj Golik, i to s pet redovno aktivnih članova. Iako nitko nije savršen, sa svojim vrlinama i manama članovi zbora druže se, uče jedni od drugih i time se obogaćuju u duhu.
Članovi zbora uvijek su gajili povezanost s mnogima izvan svoje Župe. Bili su počašćeni kad ih je na vježbi pjevanja iz Lime posjetio o. Rafael Lukarić 18. ožujka 1995. godine, kao i fra Izak Špralja 1996. godine. Iz Zagreba je došao i posjetio ih i maestro Anđelko Klobučar s gregorijanskim zborom. Više puta zbor je sudjelovao na druženjima zborova u Đakovu, Osijeku i Valpovu. Iz Vinkovaca u posjetu je bio zbor svete Cecilije 16. studenoga 1997. godine. Zbor je imao čast odazvati se pozivu biskupije 29. svibnja 1998. godine prigodom ispraćaja 47 žrtava rata i blagoslov križa visine 9,5 metara na Dunavu. Hrvatski radio Prvi program dvaput je direktno prenosio svetu misu iz belišćanske Župe, 4. studenoga 2001. godine i 27. siječnja 2002. godine. Zbor se redovito odazivao na svečanost dekanata u Vukovar. Časna sestra Alemka vodila je zbor koji je pjevao na svetoj misi 30. listopada 2004. godine.
Članovi zbora obišli su Krašić, Plješivicu, Kotare i Samobor 12. lipnja 1999. godine, a redovito se ide i na hodočašća. Bili su na Trsatu, Krku, Glavotoku i Košljunu, a također i u Asizu i Rimu. Pjevali su na mladim misama u Belišću i Bosni. Sudjelovali su na polaganju prvih redovničkih zavjeta Barbare Špoljarić u Blatu na Korčuli 3. travnja 2005. godine, a ujedno posjetili i Međugorje.
Na molbu mladenaca zbor je pjevao na obredima vjenčanja, a mnoge pokojne pjesmom su ispratili u vječnost na zahtjev župljana. Za vrijeme dok je fra Maurus Dolčić bio župni vikar, nekoliko godina članovi zbora išli su u koledare, što je bilo odlično prihvaćeno od župljana, ostalih građana, kao i Gradske uprave grada Belišća. Svake godine zbor odlazi u prirodu na izlete u svetište svete Ane, u Emaus ili na slična mjesta.
Na samom začetku Župe utemeljen je klub mladih, s glazbenim instrumentima i prostorijom za kreativno druženje. U Župi danas djeluje više zborova koji su nastajali tijekom života Župe prema potrebama. Zbor mladih ubrzo je prerastao u Crkveno pjevačko društvo MIR – Mladi Isusovi radnici. Cijelo to razdoblje, kao i danas, vodi ih prof. Želimir Sušić, a poznati su u domovini i svijetu. Osvojili su veći broj zlatnih i srebrnih medalja i plaketa na renomiranim natjecanjima zborova. Tu je i dječji zbor „Isusovi prijatelji“, koji danas vodi Mihaela Samardžija uz pomoć č.s. Alemke, a redovito nastupaju na „Zlatnoj harfi“. Pjevački zborovi djeluju već dugo u filijalama Bistrinci i Kitišanci. U Župi djeluje i zbor franjevačke mladeži FRAME.
Liturgijsko pjevanje slava je Božja, posvećenje vjere žive vjerske zajednice. Tko pjeva, dvostruko moli. Članovi zbora službenici su oltara, djelatno aktivni i sastavni su dio bogoslužja. Oni su izazov za dublju pobožnost i razmišljanje, a ujedno i apostoli u poticanju ostalih vjernika da se aktivnije i dublje uključe u bogoslužje. Počesto u Crkvi budu izraženi talenti za pjevanje. Na žalost, mnogi se ne odazivaju svome poslanju, jer nisu upoznati sa svrhom i ciljem zbora. Kada se to shvati, za susret sa živim Kristom u znak hvale, sve će se učiniti da ti mnogi talenti zažive u svom poslanju. Od Oca se svakodnevno prima bezbroj darova, koji se vrlo često ne znaju primiti ni koristiti, a kamo li na njima zahvaliti. Ljudi su sretni kad nekog obraduju poklonom. Koliko se tek raduje nebeski Otac kad ljude svakodnevno obilno daruje. Dakle, treba zahvaliti za dobivene talente i upotrijebiti ih kao znak zahvale i služenja Bogu i bližnjima. Svaka časna sestra koja je djelovala u Belišću, odazvala se Božjem pozivu i poslanju na svoj način i koristila svoje talente na blagoslov Župe. Velika je milost Božja kada udijeli dar služenja kojim se pripada svojim bližnjima. Potrebno je osluškivati gdje i na što Bog zove i ne biti na taj poziv gluh. Ima se na čemu Bogu zahvaljivati.
Citat profesora fra Izaka Špralje iz dnevnika rada zbora iz 1997. godine kaže: „Slika na naslovnoj stranici vašeg dnevnika rada svetog Josipa očituje ulogu vašu za bogoslužje i u župskoj zajednici. Da bi se dogodilo svečano bogoslužje – Isus, potrebno je biti sveti Josip, truditi se na pjevačkim pokusima. Neka sveti Josip, marljivi radnik, bude nadahnuće i poticaj marljivog rada i veselog druženja, pa će se dogoditi u vašem zboru i cijeloj župskoj zajednici Emanuel – Bog s nama!“
Vera Iveković